Plejade – prozor u svemir

Lucijan Blagonić
Tehnička škola Pula,
III. razred

Mentor: Marino Tumpić

Uvod

Plejade, skup od oko 500 zvijezda koji se lako nađe na nebu, bio je savršena prilika da isprobam do koje magnitude mogu vidjeti zvijezde svojim dalekozorom. Koliko mogu vidjeti u svemir – dalje! Tijekom promatranja sam bilježio graničnu magnitudu zvijezda gledano golim okom i dalekozorom, a potom sam je usporedio sa onime iz literature. Tijekom promatranja se može dosta naučiti, jer se pritom zahtijeva razmišljanje ali i aktivno provođenje zamisli u djelo. Također sam za potrebe promatranja izradio i stalak za dalekozor, koji će mi i dalje služiti u promatranjima.

Kako je počelo…

Tokom stoljeća ljudi, su promatrali zvjezdano nebo najboljim mogućim alatom, golim okom. No u 17. stoljeću, izrađen je prvi dalekozor. Izradio ga je Galileo Galilei, talijanski matematičar, fizičar i astronom. Dalekozor je našao primjenu i u astronomiji. Galileo je pomoću njega učinio velika otkrića. Uočio je pjege na Suncu i pomoću njih izračunao koliko je vremena potrebno Suncu za okret oko osi. Pronašao je i četiri najveća Jupiterova mjeseca (Io, Europa, Callisto i Ganymede), a uspio je razlučiti i mnoge zvijezde u Mliječnom putu.
Sve je to zajedno bio važan korak u smjeru astronomije.

Karakteristike pomagala

Najlakše je promatrati «golim očima». U dobrim uvjetima vidimo pregršt zvijezda dok se u idealnim uvjetima mogu vidjeti zvijezde i do 6.5 magnitude. Kako je kvaliteta noćnog neba smanjena najviše u gradovima, promatranje Plejada golim okom, se nažalost svelo na samo nekoliko zvijezda.

Dalekozor nam pruža mogućnost da vidimo mnogo više (sjajnijih) zvijezda koje su npr. nevidljive za oko. Dalekozor sabire svjetlost zvijezde pomoću objektiva (leća), a slika zvijezde nastaje u žarištu gdje se te zrake sakupljaju . Okular je također leća, koja služi da bismo tu sliku mogli vidjeti.

Slika koju vidimo u okularu je manja tj. smanjeno je vidno polje u odnosu na ono koje pruža ljudsko oko. U teleskopu je vidno polje još manje nego npr. u dalekozoru. Za promatranje noćnog neba, najviše nam pomažu instrumenti velikog vidnog polja tj. instrumenti većeg objektiva i manjeg povećanja, no to nosi i pozitivne i negativne strane. Tako da nam koji put može bolje poslužiti dalekozor 7x50 (prva brojka je povećanje, a druga je promjer objektiva u «mm»), nego npr. 10x50.

Dalekozor je kao i svaki drugi alat. Kvaliteta dalekozora ovisi ponajprije o kvaliteti leća, tj. objektiva i okulara, ali i o promjeru objektiva i povećanja koje daje. Njegova moć razlučivanja i promjer objektiva, dolaze u potpunosti do izražaja pri idealnim uvjetima. Tako da dalekozor od npr. 50 ili 70mm objektiva ne pokazuje nužnu razliku pri različitim uvjetima. Drugim riječima, bitni su uvjeti u kojima se promatra (grad, selo, svjetlosno zagađenje…). Logično je zaključiti da dalekozor promjera objektiva 70mm neće dati iste rezultate ako je korišten pri vedrom nebu ili pri onom, gdje je prisutno svjetlosno zagađenje. Također, treba napomenuti, da se početnicima preporučuje dalekozor manjeg povećanja jer se manje «trese» bez stativa. Tako da i stativ, odnosno, mirnoća držanja dalekozora bez stativa, isto dosta utječe na krajnje rezultate.

Zbog velikog vidnog polja koje pruža u odnosu na teleskop, dalekozor najviše pomaže astronomima početnicima pri upoznavanju noćnog neba, pronalaženju sazviježđa i traženju objekata iz Messierovog kataloga, kojih se sa dalekozorom može naći otprilike 40 pa na više, u dobrim uvjetima. Ispravna slika koju daje dalekozor, je također jedna od pozitivnih karakteristika, koja je pristupačnija početnicima.

Određivanje granične magnitude

Određivanje granične magnitude vrši se, da bi se moglo odrediti koji instrumenti daju bolje performanse pri određenim zadacima. Koja je njihova svjetlosna moć? Koliko daleko možemo vidjeti s takvim instrumentom? Ispitivanje se vrši tako da promatramo određeni objekt pomoću karte na kojoj su označene zvijezde različitih magnituda, numerički poredane. Ako npr. vidimo zvijezdu broj 18, a zvijezdu 19 ne vidimo, onda pročitamo koje je magnitude zvijezda 18 i odredili smo graničnu magnitudu instrumenta kojim se promatra. Mjerenjima bolje upoznajemo opremu koju koristimo.

Faktori

Faktori koji najviše utječu na određivanje granične magnitude nekog objekata tj. performansi nekog instrumenta, u ovom slučaju dalekozora i Plejada kao objekt promatranja.

+ kako se povećava otvor objektiva, prikuplja se više svjetla i granična magnituda se povećava
+ povećanje ali i ostale karakteristike instrumenta (npr. kvaliteta optike) - veličina zjenice (eng."exit pupil") utječe na količinu svjetlosti koju će oko prikupiti kroz okular.
+ adaptacija oka na mrak. Što se više gleda kroz okular, oko se bolje privikava na tamu (zjenica se širi) i prikuplja se više svjetla.
+ uvjeti pri kojima se promatra - svjetlosno zagađenje (eng. "light pollution"), puni Mjesec, nečista atmosfera…
+ koordinate objekta koji se promatra - visina. Ako je bliže zenitu, onda atmosfera manje utječe na graničnu magnitudu
+ boja zvijezde – za dvije zvijezde (npr. crvena i plava) iste magnitude, crvena zvijezda će ispasti slabijeg, dok će plava izgledati jačeg sjaja. Ako gledamo skup plavih zvijezda imati ćemo bolju graničnu magnitudu.
+ iskustvo (npr. gledanje postrance) i koncentracija pri promatranju također su važan faktor pri određivanju granične magnitude

  | 1 | 2 | 3 | 4 | >

(novembar 2004.)

vrh