|
Promatranje golim okom Gledajući Plejade golim okom, u teoriji se može zapaziti, sve do 6.5 magnitude. Najsjajnija zvijezda u Plejadama ima magnitudu 2.86. Što nam govori da se u lošijim uvjetima, Plejade uopće ne mogu zamijetiti. Takav se slučaj javlja igrom okolnosti jer su se sa mog mjesta promatranja, Plejade, gotovo uvijek mogle zapaziti (usprkos svjetlosnom zagađenju). Zanimljiv slučaj bio je početkom 4. mjeseca. Venera se nalazila u Plejadama, a takav se događaj javlja jednom u svakih 8 godina. Promatranje sam odradio 02.04.2004. Isti dan je Mjesec izašao dosta rano, pa je već oko 21h bio blizu zenita. Promatrajući golim okom, taj dan nisam uspio zabilježiti ni jednu zvijezdu u Plejadama. Granična magnituda bila je manja od 2.86, što je magnituda najsjajnije zvijezde u Plejadama. Za promatranje koje sam obavio 07.04.2004. bio sam u puno boljoj
poziciji, jer se Venera odmakla od Plejada dovoljno daleko da mi
njen sjaj ne smeta pri vizualnom određivanju granične magnitude
okom. Promatranje sam obavio prije nego se Mjesec dignuo iznad
horizonta, a noć je bila vedra tako da sam imao dobre uvjete pri
promatranju. Uspio sam opaziti 4 zvijezde. Granična magnituda bila
je malo iznad 4 tj. 4.16 ako uzmemo u obzir da je to magnituda 4.
zvijezde.
Dalekozorom 10x50, u teoriji je moguće vidjeti objekte do 10. magnitude. Takvim dalekozorom se u Plejadama nazire više desetaka zvijezda pri dobrim uvjetima. Dana 02.04.2004. Venera i Mjesec su svojim sjajem, taj broj doslovno smanjili na 10-15 zvijezda. Ipak, vidjele su se svih 7 sestara i još nekolicina drugih zvijezda. Kako se Venera nalazila pored Plejada, dalekozorom sam lako naciljao M45 i odredio zvijezde sve do 5.75. magnitude. Nije baš velika granična magnituda, ali uz skoro puni mjesec na nebu, i Venere u vidnom polju Plejada, nisam niti mogao očekivati jako dobre rezultate. Promatrajući 07.02.2004, uspio sam odrediti i potvrditi zvijezde
sa prijašnjeg promatranja, a kako su bili jako dobri uvjeti, uspio
sam prepoznati zvijezde sve do 8.95. magnitude. Primijetio sam da
neke zvijezde veće magnitude, lakše uspijem zapaziti ako lagano
zatresem dalekozor, jer onda lakše opazim ako je sjaj «u pokretu»
nego ako je statičan. Na taj način sam i vidio zvijezdu 8.95.
magnitude, koju sam i uzeo kao graničnu. To je prvi put da sam
dalekozorom uspio vidjeti zvijezdu tako slabog sjaja.
Zaključak Svaka stvar ima svoju namjenu tj. svoju funkciju. Crvena
svjetiljka čuva noćni vid, planisfera pomaže pri upoznavanju
sazviježđa, dok detaljnije karte pomažu pri nalaženju i promatranju
kompliciranijih objekata. Meni je bio dovoljan dalekozor i
isprintana karta na A4 papiru na kojoj su numerički označene
zvijezde po magnitudi. Dalekozor sam u početku prislonio na zid
(kasnije je bio na stalku), uzeo kartu u ruke, crvenu svjetiljku za
čitanje karte i bilježio magnitude zvijezda koje mogu vidjeti. Nije
skupo – naprotiv. Bilo je zabavno i poučno. Puno puta sam na
internet stranicama, astronomske tematike, pronašao savjet gledanja
postrance. No u praksi to nije toliko lako kao sto piše u tekstu.
Čineći to u praksi, u početku tek koliko-toliko uspješno, stekao sam
važno znanje za daljnja promatranja. Shvatio sam koliko takav trik
može pomoći tj. pomaže pri određivanju granične magnitude, jer
upravo sam tako uspio (za sada) izvući maksimum iz svog dalekozora i
shvatiti koliko zapravo dalekozor pomaže u astronomiji. Kako svaka
razlika u magnitudi omogućava dva i pol (2.51) puta dalji pogled u
svemir, ja sam svojim dalekozorom u odnosu na oko, uspio vidjeti
(2.51*2.51*2.51*2.51*2.51=100) gotovo 100 puta dalje u svemir. Na
kraju, lijepo je nešto pročitati i zapamtiti, ali isprobati to isto
u praksi, je nebrojeno mnogo puta ljepše.
Astronomija - Vladis Vujnović
http://www.ras.ucalgary.ca/~gibson/pleiades/
http://www.ras.ucalgary.ca/~gibson/pleiades/pleiades_myth.html
http://www.ras.ucalgary.ca/~gibson/pleiades/pleiades_see.html
http://science.nasa.gov/headlines/y2004/31mar_pleiades.htm?list138055
http://www.fvas.net/plans.html (novembar 2004.)
|
