Obje daščice imaju jednak oblik, u primjeru na slici dimenzija 250x70 mm i debljine 12 mm, i izrađene su od komadića hrastove daščice. Zakošenje na strani gdje dolazi vijak za pračenje nije nužno, no malo smanjuje težinu daščica i daje im elegantniji izgled. Možete isprobati i druge oblike. Donja daščica ima na sebi rupu za vijak za pračenje i utore za gumicu. Utori sa obje strane daščice izrađeni su turpijom i pridržavaju gumicu koja obje daščice pritišče jednu rema drugoj. Rupu za vijak za pračenje izbušimo svrdlom promjera 5 mm, vijak namažemo sapunom, uljem ili vazelinom i na silu ga uvijemo kroz nju, pazeči pri tome da bude okomit na daščicu. Na taj smo način u drvetu izradili navoj koji uvijek malo pritišče navoj vijka i radi gotovo bez zazora.

Gornja daščica u svojoj sredini ima rupu za vijak koji će nositi nosač fotoaparata. Ovdje je korišten vijak M6 sa upuštenom glavom koja potpuno ulazi u daščicu, kako ne bi smetala kod zatvaranja daščica. Na mjestu u koje se upire vijak pračenja zalijepljen je komadić lesonita koji spriječava da se vijak sa vremenom utisne u drvo. Možemo upotrijebiti bilo koji tvdi materijal: metal, plastiku, pa čak i komadić stakla!

Vijak za pračenje mora imati dovoljnu dužinu navoja (40-50 mm) da nam omogući barem 10tak minuta neprekinutog pračenja. Vijak na gornjoj slici odrezan je od duge šipke sa navojem M6 koju je moguće nabaviti u gotovo svakoj željezari. Na jedan kraj vijka učvrstimo kotačić (u ovom slučaju plastični čep od stare bočice) čiji obod podijelimo na 6 dijelova. Kako ćemo pračenje koristiti pod tamno-crvenim svjetlom noću, podjelu izradimo debelim crnim crtama, npr. vodootpornim flomasterom. Početnu podjelu učinimo još debljom kako bi nas kod pračenja podsjetila da brojimo pune okrete vijka (=vrijeme pračenja u minutama). Čep je čvrsto ukliješten između dvije matice sa podložnim pločicama kako kod okretanja ne bi proklizavao. Vrh vijka koji gura daščicu pračenja turpijom je zaobljen da oštri rubovi ne bi zapinjali i nekontrolirano podizali daščicu.

Nosač fotoaparata izrađen je od komada plosnatog željeza presjeka 4x20 mm (može poslužiti i aluminijska ili mjedena metalna traka, minimalne debljine 4-5 mm i širine 20 mm) i dužine 160 mm. Oko 10 mm od krajeva nosača prvo izbušimo rupe promjera 6,5 do 7 mm (promjer standardnog vijka za učvrščivanje fotoaparata je 6,3 mm!), a nakon toga nosač u škripcu savinemo pod pravim kutem tako da su obje rupe udaljene od mjesta savijanja barem za 35 odn. 115 mm. Nosač na dasčicu pračenja pričvrstimo krilnom maticom i vijkom koegi smo već prije provukli kroz gornju daščicu pračenja. Provjerimo da li na nosač možemo pričvrstiti fotoaparat i okretati ga u svim smjerovima oko oba vijka a da nigdje ne zapinje. Gore dane minimalne udaljenosti rupa od mjesta savijanja nosača do sada su bile dovoljne za sve 35 mm fotoaparate koje smo na ovom pračenju isprobali. No, dođe li ipak kod vašeg fotoaparata do zapinjanja, morat ćete izraditi nešto veći nosač, prilagođen njemu.

Ostaje nam još da izradimo podnožje pračenja koje drži mehanizam pračenja pod kutem jednakim zemljopisnoj širini prema vodoravnoj ravnini, što nam omogućava da ga vrlo jednostavno usmjerimo prema nebeskom polu. Dimenzije nosača dane su na gornjoj slici, a sam nosač izrađen je od komadića drvenih daščica. Dvije bočne daščice debele su oko 15, a donja daščica oko 20 mm. Na donoj daščici u sredini izbušimo rupu za vijak kojim ćemo pračenje pričvrstiti za tronožac ili neku drugu čvrstu podlogu.

Bočne daščice na svojoj gornjoj strani odrezane su pod kutem jednakim zemljopisnoj širini mjesta sa kojeg ćemo snimati (crveno na slici). Tu možemo pogriješiti 0,5 do 1 stupanj bez većih posljedica po kvalitetu pračenja, a zalomi li nam se veća pogreška možemo je kod usmjeravanja prema nebeskom polu ispraviti naginjanjem cijelog pračenja ili podlaganjem kartončića pod daščice pračenja prije nego što vijke koje ih drže na nosaču čvrsto privijemo. Naravno, kut možemo popraviti i turpijom, što je doduše zahtijeva nešto više truda i vremena, ali na kraju daje bolji izgled cijelom pračenju. Obje bočne daščice sa po dva vijka za lim učvršćene su na donju daščicu nosača. Pri tome su rupe za vijke sa vanjske strane proširene tako da glave vijaka ulaze u njih i ne vire izvan daščica. Na isti način kasnije se na kosinu držača montira mehanizam za pračenje. Prednost ovakve rastavljive konstrukcije je da bočne daščice lako možemo zamijeniti daščicama sa drugim kutem, što će nam trebati putujemo li daleko na sjever ili jug. Zbog mojih ćestih putovanja na sjever Njemačke, moje pračenje ima već tri kompleta daščica sa različitim kutevima...

Sad nam još samo ostaje da naše pračenje montiramo na čvrstu podlogu ili stalak, usmjerimo u nebeski pol i napravimo našu prvu fotografiju sa njime...