|
29-og, ujutro u dva sata po našem vremenu kazaljke sata pomaknute su za jedan sat unaprijed – na tri sata. Radi se o već davno dogovorenom "računanju" ljetnog ukaznog vremena koje se od stvarnog "Sunčevog" vremena razlikuje za jedan sat. Osnovna zamisao ljetnog ukaznog vremena je da se ujutro "uštedi" jedan sat dnevnog svijetla (dok ljudi još spavaju ili tek idu na posao, u školu) kako bi navečer ostalo više vremena za razne čovjekove aktivnosti. Taj se postupak opravdava i uštedom energije. Iako je riječ o ljetnov vremenu razdoblje njegova računanja obuhvaća i gotovo cijelo proljeće te polovicu jeseni. Kod nas ljetno vrijeme počinje zadnje nedjelje u martu a završava zadnje nedjelje u oktobru.
Na ideju o ljetnom računanju vremena prvi je došao Benjamin Franklin još 1784. godine, no nije jasno je li se autor poigravao s time ili ne. Ozbiljno je s tim prijedlogom pred britansku vladu izašao William Willett 1907. godine, no u stvarnosti je ljetno vrijeme po prvi puta uvedeno za vrijeme prvog svjetskog rata u Njemačkoj 1916. godine. U narednim godinama i druge su zemlje polako otpočele s njegovom primjenom. Ljetno ukazno vrijeme kod nas je po prvi puta primjenjeno 1983. godine i tada je bilo pomalo i smiješnih situacija. Autor ovog članka sijeća se Sv. mise te nedjelje kada su poneki došli sat vremena prije, neki sat vremena poslje a tek poneki na vrijeme. Ubrzo je ljetno računanje vremena postalo normalno i danas zapravo i nema problema oko prebacivanja sati. Tek će poneki od nas osjetiti sat vremena manje sna a ne/sretnici koji rade noću završiti će sat vremena prije svoju smjenu. Sve zemlje u Europi, osim Islanda koriste ljetno ukazno vrijeme. Ono se rijetko primjenjuje u tropskim zemljama jer tamo nema tako velike razlike između sati dnevnog svijetla ovisno o godišnjim dobima.
(31.03.2008.)
|
Vreme Izracunajte
vreme
Vreme
i prostor Kretanje
Sunca
|
