Dejan Djordjevic                                                                                   Plameno jezero

4

 

Zena brzo smugnu kroz otvor kad Prorocica izgovori sifru. Znala je da se krece u potpunom mraku, ali se nije bojala. Nicega. Cak ni Cuvara.

Morala je da pronadje Ula. Sto pre. Morala je da ga uputi Auli. Samog, bez one sesorice ludaka. Prosli put su Cuvari Zigosali njenog brata. Bio je neoprezan i uhvatili su ga. Znala je da, ukoliko ga sada uhvate, nece biti zigosan nego mrtav.

Taman je stigla negde na sredinu Opasnih kad zacu da je nesto susnulo. Skamenila se. Nije imala gde da se skloni, nije imala kuda da bezi. U strahu je pogledala na jednu, pa onda na drugu stranu, Nije bilo nikoga. Cekala je neko vreme tako, scucurena i obamrla. Nista. Mora da joj se samo pricinilo.

Ubzala je korak nastojeci da zadrzi dah. Jos malo je delilo do kraj hodnika, a onda ce izaci iz Opasnih i bice na sigurnom.

Ukopala se u mestu. Cuvari. Znali su da je tu i cekali su je. Njih trojica stajali su na kraju Opasnih preprecivsi joj prolaz. Instinktivno se okrenula i potrcala  u suprotnom pravcu. Ali, nije daleko stigla. Jos dva Cuvara pojavila su se pred njom.

Zajecala je u nemoci. Cuvari su joj polako prilazili kezeci se i govoreci: -Bice zigosana pre nego sto je duse uzmu pod svoje.

 

vrh  >>