am@astronomija.co.yu

 

Biografije
poznatih istorijskih ličnosti iz oblasti astronomije i srodnih nauka

Astronomi
Osnovni podaci o astronomima i drugim naučnicima

 

Sadržaj AM

 

biogafije

Drago I. Dragović
dragovic@net.yu

 

Gustav Albin Weisskopf

(1.1.187410.10.1927. )

Gustav je rođen kao sin drvodelje Karla Weisskopfa 1. januara 1874. godine u Leutershausenu, u Nemačkoj. Ranu mladost i školske dane proveo je u Hochtu na reci Majni. Sa 13 godina postaje siroče i počinje da živi sa dedom u Ansbachu. Ali ubrzo, posle kratkog perioda školovanja, 1888. godine u Hamburgu biva od strane članova jednog australijskog broda nasilno odveden od kuće.

Vrativši se sledeće godine za Nemačku priključuje se ostatku svoje porodice koja je odlučila da emigrira u Brazil. Kako je sam kasnije pričao, još tada je pokazivao veliko zanimanje za letenje.

Iz novog zavičaja preduzima mnoga višegodišnja putovanja morima raznim jedrenjacima, tako da mu se mesto boravka zapravo i ne zna. Ali je provodeći mnoge godine na palubama postao upoznat sa vetrovima i ćudima vremena, a posmatranje morskih ptica ostaje mu opsesija do kraja života. Godinama kasnije, na pitanje jednog novinara da li se oseća kao kralj "vazdušnih okeana", odgovorio je da je ipak samo jedan okean.

Posle mnogih godina lutanja, Vaiskof se na poziv braće Lilijental vraća u rodnu Nemačku. Oto Lilijental je baš izdao svoju knjigu "Let ptica kao osnova letenja", a njegov brat Gustav se vratio posle petogodišnjeg puta po Australiji. Tamo je, u lučkom Sidneju, Lawrence Hargrave javno prikazao prvi leteći model. Za to vreme je u Americi 1894. godine izveden prvi zabeleženi let jedrilicom i ubrzo potom biva osnovan prvi Avijatičarski klub u Americi. U Engleskoj Mr. Phillips patentira svoj zasvođeni krilni profil, dok u Francuskoj M. Aderand radi na svom parnom avionu. Tih godina, u kojima su se koplja lomila oko teorije i praktičnih pokušaja čovekovog letenja, Vajskof odlučuje da se trajno nastani u SAD, uvidevši da mu Amerika pruža najbolje uslove da ostvari svoju ideju o letenju.

Godine 1895. Vajskof se kao emigrant doseljava u Boston. Dok su se zemljaci u Nemačkoj podsmevali Lilijentalu, let balonom se još uvek smatrao za sport privilegovanih. Za tek osnovano Letačko udruženje u Bostonu Vajskof pravi jedno zanimljivo leteće krilo (imitirajući ptičje), a potom i jedrilicu po ugledu na Lilijentalovu. Jedino ova druga je uspela da poleti. Već 1897. vesti o "veštačkom letu" Gustava Vajskofa na njegovim "visećim jedrilicama" dospevaju do čitalaca širom Nemačke. Poznati fabrikant iz Njujorka Horseman unajmljuje Vajskofa (što u prevodu znači Beloglavi, Whitehead) kao stručnjaka za jedrilice, modele aviona i motore za letenje, koji su u to vreme potpuno okupirali Vajskofa.

Krajem 1897. godine Vajskof se u Bufalu kraj Njujorka ženi Louisom Tubom nemačko–mađarske krvi, a u venčanom listu u rubrici zanimanje upisuje aeronaut U to vreme je u gradskoj biblioteci nabasao na stručnu literaturu o trenutnim dometima u tehnici pravljenja letilica. Od tog trenutka počinje novi period njegovog života, u kome se uporedo počinje da bavi izučavanjem literature i daljim praktičnim eksperimentima.
Uprkos mnogim problemima i radu u rudniku uglja, u Pitsburgu je u aprilu ili maju 1899. godine konstruisao i izgradio avion monoplan sa pogonom na parni motor. Tokom proba, namerno ili slučajno, uzleteo je kao putnik i ložač kotla, izvesni Louis Darvarić, njegov drugar i pomoćnik, ostvarivši zapaženu visinu. Nažalost, dužina tog leta nije zabaležena. U svakom slučaju, visina i dužina leta su bili dovoljni da se let završi sletanjem na krov jedne četvorospratnice u predgrađu Pitsburga. Vajkof je ostao nepovređen, a uplašeni ložač je dobio nekoliko gadnih opekotina od oslobođene pare. Parni motor koji je Vajskof konstruisao bio je toliko genijalan, da je nekoliko godina kasnije L. Hargrave pravio minijaturne motore Vajskofovog tipa i ugrađivao ih u svoje leteće modele u Australiji služeći se Vajskofovim sistemima.

Optuživši ga zbog opasnih eksperimenata, policija ga je oterala iz Pitsburga, pa se početkom 1900. godine mladi Gustav zapošljava u industrijskom gradu Bridgeportu (Konektikat) kao mehaničar. U novoj sredini našlo se mesta i za malu radionicu, a i komšiluk i policija su imali više razumevanja za njega i njegov rad, pa mu je izvesni gospodin Miller dao finansijsku pomoć od $300. Mladi emigrant iz Mađarske, Antun Pruckner, koji je imao četvorogodišnje iskustvo sa mašinama, ubrzo postaje njegov glavni asistent.

Tokom juna 1901. godine časopis "SCIENTIFIC AMERICAN" je povremeno obaveštavao o gradnji Vajskofove nove viseće jedrilice (izraz koji je u to vreme označavao motorne letilice). Dva meseca kasnije, tačnije 14. avgusta, sa letilicom nazvanom "№ 21", Vajskof je u blizini Bridžporta, u Konektikatu, uspešno izveo let dug oko ½ milje dostigavši visinu od oko 10–15 metara. Let je trajao oko 4 minuta, a tog dana su izvedena 4 uspešna leta. Tokom tih letova dokazao je da je u stanju da poleti sa zemlje bez dodatne pomoći, koristeći jedino propelere pokretane sa svoja dva motora, i da sleti bez problema. Vajskof je uočio da je, kao i danas, za uspešno poletanje potrebna određena minimalna brzina. To je značajno, jer su svi tadašnji pioniri avijacije koristili kojekakve katapulte za uzletanje. Ovo se desilo 2 godine, 4 meseca i 3 dana pre uspešnog leta braće Rajt u Kitty Hawku.

| 1 | 2 | Sledeća >

vrh

 

| Home | Sadržaj | Galaksija | Sunčev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  | Efemeride |