AM Home

am@astronomija.co.yu

 

Japeti
Japeti 22/23. 10. 2001
Japeti 12/13 10. 2001.
Japeti star party
JPS 26.08.2001.
JSP 27.11.2000.  
JSP 3./4.8.2002

 

Sadraj AM

 

 

urke

JSP 1.10.02.
(Japeti star party)

 

Vjekoslav Babić

vjekoslav@dizzy.hr

1. 10. 2002.
Juer kasno prijepodne nazvao me Marko da jel bi ili na Japeti. Vedro je i prognoza je super i ba bi bilo dobro da se skupimo u nekom normalnom broju i da nabacimo neki polunoni observing. Ni on isto ne bi mogao dugo ostati jer radi, pa bi se vratili negdje brzo iza pola noi. Ba super, mislim si ja, promatrajui stratokumuluse prema sjeveroistoku i pitam se zato me nitko nije zvao dan ranije jer je nebo bilo fantastino. Ali dobro, ako bude nebo ok naveer, idem i ja.

I tako, dan polako proao, oblaci koji su se stidljivo pojavljivali i odjavljivali sad su bili potpuno nestali, a mi se svi skupa dogovorili u 19:30 na Bavici. Marko je navratio do mene doma pa smo nabacili Warcraft, onako, za rekreaciju. Na Bavicu smo, naravno, zakasnili, bilo je ve 19:40. Tamo su nas ekali Mirko, Luka i Ivana, koji su polagano ispijali neto tekue. Uskoro su se pojavili Lovro i Njegovo Velianstvo 16". A ubrzo je doao i Bobo. Na Bavici smo se malo raspriali o, ehm, aktualnoj situaciji u makro i mikroekonomiji naeg drutva kao takvog, no kako smo svi to prije htjeli biti na Japetiu, nismo se dali niim zavesti. Pa smo krenuli.

Bili smo s dva auta: Bobo, Luka, Marko i ja u mom Puntu te Lovro, Mirko i Ivana u Lovrinom The Jeepu. Kad smo stigli na Japeti za petama nam je ve bila i Sabina koja je stigla na Japeti skoro istovremeno s nama. Sa Sabinom je doao i njen novi scope - 8" Soligor reflektor, bive Vidovo oko sokolovo.

Ve putem, dok smo se jo vozili u autu, Bobo, Luka i Marko su povremeno skicali kroz prozore i komentirali da "kako je nebo ludooo", no kakofoniju koja je nastala na japetikom parkingu nakon to smo otvorili vrata auta, izali van i pogledali prema gore jednostavno nije lako opisati. Nebo je bilo toliko bistro i toliko tamno da se stvarno ne sjeam kad smo tako dobro nebo imali na Japetiu. Jo nije bilo ni toliko kasno, niti je Trokut bio visoko, ali svejedno je ve bio dovoljni mrak da se M33 bez posebne adaptacije na mrak ve nazirao golim okom, a zvijezde su se razluivale skoro do horizonta. Kao na moru. U smjeru Zagreba, gdje je obino lebdjelo jezivo naranasto svjetlo, sada je nebo bilo skoro jednako tamno kao na ostalim dijelovima. Prema sjeveru, gdje su se zadnji puta vidjele tek sedam glavnih zvijezda Velikog nam Mede sada se vidjelo puno toga. A nad glavama... mlijeni put koji je doslovno bljetao. Ne znam... moda malo pretjerujem, ali stvarno je bilo fantastino. Neko vrijeme smo jednostavno zurili u zrak i divili se koliini zvijezda i bistrini atmosfere. Bobo i Luka su odmah marljivo uzeli ADI prirunik i, takoer bez posebne adaptacije na mrak, utvrdili da je granina magnituda oko 5.7 ili tako neto. Ne znam da li su ovaj postupak ponovili kasnije, kad su nam se oi privikle na mrak, no sama injenica da smo tek to smo izasli iz auta bili u stanju vidjeti sve ovo dovoljno govori kakvo smo nebo juer imali. Eeeeee...

Na parkingu je Lovro ve razvlaio trussove od svog dobsa, a bilo je ve 21:40 kad sam ja poeo montirati Celestrona. Pred kraj montiranja sam si brijao kako uope ne bih ni trebao stavljati dew shield, jer da nema vlage u zraku a do ponoi se nee stii skupiti na schmidt plate. Kako li sam samo bio u krivu :-) Srea pa su me nagovorili da ipak stavim dew shield.

Observing je poeo negdje oko 22:00. Ovaj puta nisam htio zapoeti star party ritualnim promatranjem M13, pa je to umjesto mene uinio Marko. Konstatirao je da "i nije ba neto" i odbauljao. Naravno da nije bilo neto kad je okular bio sav zamagljen!! Ja sam majstorski postavio finder tako da kad se trai kroz njega nos bude skoro prislonjen uz okular, pa se za svaku minutu koristenja findera nakupi oko litra i pol kondenzacije na okularu. Unato ovome, nije mi se dalo zarotirati visual back da popravim ovu pogreku. Ne znam to je bilo u pitanju, no stvarno mi se nije dalo :-S Umjesto toga sam uvao okulare po depovima gdje su se brze odmagljivali. No nisu samo moj i ostali nosevi bili krivi za zamagljenost okulara... ini mi se da je bilo sve vie i vie vlage u zraku i da se kondenzacija svejedno nakupljala na okularima.

Moj prvi pogled bio je prema NGC 6543, Cat's Eye maglici. Ovu sam zadnji puta promatrao pa neu osobito opisivati. Moram samo napomenuti da me iznenadilo kako sam i ovu maglicu vidio u finderu i kako je tamo izgledala doslovno kao zvijezda. Vrlo je velikog povrinskog sjaja i na manjim poveanjima vrlo je homogena i izgleda kao defokusirana zvijezda sa malo otrijim rubovima. Na veim poveanjima jasno je vidljiv disk, no nikakvih detalja juer nisam primijetio. Moda bih trebao malo paljivije i dulje promatrati ovaj objekt, no juer jednostavno nisam htio na to gubiti vrijeme. Odrekao bi me se moj Celestron: umjesto da skidam 12 magnitudne galaksije, ja piljim u 8 magnitudnu planetarnu maglicu. Svetogrdje :-)

E, zato sam se ja prisjetio kako je bilo zadnji puta super i kako smo skidali super tamne galaksije, pa sam se i ovaj puta bacio na posao. Odluio sam poskidati neke tamnije NGC-ove iz Perzeja, pa sam u blizini Algola relativno brzo naciljao NGC 1122. SkyAtlas Companion kae da je vrlo tamna, vrlo malena i okrugliasta. Potcrtavam sve ovo. Malo sam se namuio traei jer mi orijentacija nije ila ba najbolje - Algol je bio na takvom poloaju da gledajui kroz finder nisam mogao ni sjediti, ni stajati, ni uati ili klecati, nego izvoditi neku rahitinu kombinaciju svega ovog u najbolesnijim omjerima, a jo uvijek s nedovoljno uspjeha. Uglavnom, kad sam se konano ispravno orijentirao, stvari mi je poeo oteavati nebalansirani teleskop. Unato naporu koji smo Marko i ja uloili u balansiranje teleskopa, ovaj je u nekim poloajima jednostavno otkazivao poslunost i samoinicijativno se rotirao u neeljenim smjerovima. Kako za rebalans nisam imao vremena, trpio sam ovo (a i EQ6 montaa skupa sa mnom) pa sam se ee sluio konicama i fine kontrolama. Uglavnom, ovaj objekt je prilino taman, ali jos uvijek dovoljno uoljiv. Udaljen je od nas 160 mil. svjetlosnih godina, a SkyAtlas mu deklarira magnitudu na 12.1. Na SEDS-ovom NGC siteu magnituda je deklarirana na 13, pa se drzim ja ovog podatka :-) Nekako mi drae rei da sam gledao objekte magnitude 13!

U blizini su se nalazile dvije galaksije relativno blizu jedna drugoj: IC 284 i NGC 1186. Da sam na Japetiu imao pri ruci The Sky, vjerojatno bih ih strpao u isto vidno polje (na mom Celestronu taman stanu na oprecne rubove vidnog polja), no budui da su oba objekta prilino tamna (11.5 i 11.4, za potonju SEDS takoer tvrdi da je 13) a moj 32 mm okular se konstantno maglio, ovo nisam uinio pa sam ove objekte promatrao pojedinano. Obje galaksije od nas su udaljene 120 mil. svjetlosnih godina.

Ne puno dalje nalazila se zanimljiva skupina od dvije galaksije: NGC 1272 i NGC 1275. Ove dvije su dovoljno blizu da stanu obje u vidno polje i da su prilino uoljive, no njihove magnitude (11.8 i 11.9) bile su dovoljan razlog da se nisu obje dovoljno lako uoavale. Dok su prethodne dvije galaksije vrlo vjerojatno lan neke skupine galaksija, ove dvije su potpuno nesrodne i jednostavno se nalaze na istom vizualnom pravcu. Prva je od nas udaljena 190, a druga 230 mil. svjetlosnih godina. Kad sam danas iao gledati Digital Sky Survey slike ovog dijela neba, u ovom vidnom polju izbrojao sam ukupno 35 galaksija (da, trideset i pet!), no magnitude im vjerojatno silaze i do 17 i vise. No vjerujem da bi se njih jo etiri ili pet moglo nai u vizualnom dometu mog teleskopa, pa u se i sljedei puta rado vratiti na ovaj dio neba da potvrdim svoje sumnje.

Tu negdje u ovom trenutku priao mi je Bobo koji je sa sumnjom pratio moje 12+ magnitudne pothvate (ne udim se, cijelo vrijeme je neto slikao po parkingu i gledao u LCD display svog digitalnog fotia, tako da mu adaptacija na mrak i nije bila ba osobita) te mi rekao: "Daj ta tu skida to ta nitko ne vidi, ajde skini 772!" Companion mi je objasnio da se radi o galaksiji 10.3 magnitude, udaljenoj 110 mil. svjetlosnih godina, koja je svijetla, vrlo velika i okrugla sa malim, vrlo svijetlim i mutnim sredistem. A Bobo je ustvrdio da se ovaj objekt nalazi na nekoj top listi, nisam vie zapamtio kojoj. Ako se radi o ADI top listi, kastrirajte me slobodnim stilom na prvom sljedeem sastanku

:-) Uglavnom, ovaj objekt je bio tono takav kakvim ga companion opisuje. I to je najbolje, nakon onih tamnih flekica sa svojih 10.3 je stvarno svijetlio u okularu. No nije mi se dalo gledati ovako svijetle objekte pa sam pitao Bobu jel ima kakvu ideju za neto tamno. I onda je pao nesretni prijedlog da pronadjemo Bubble nebulu, iliti po naski NGC 7635.

Ova je naime jedan od onih objekata za koje SkyAtlas Companion ne navodi magnitudu to moe znaiti jedino da je toliko tamna da joj se magnituda ne moe jednoznano ili jednostavno odrediti. Sva srea pa se ista nalazila u takvom kutu od zenita koji je ne ba u zenitu pa da olaka traenje, a opet ne predaleko da stvar uini potpuno trivijalnom, ve upravo tamo gdje se treba istodobno iscasiti svih 7 vratnih kraljezaka da bi se objekt locirao pomou findera. Bobo i ja smo naizmjence, leeki i u raznim drugim poloajima za koje jo nije izmiljena rije, pokuavali pronai ovaj objekt, a na kraju je Bobo slavodobitno uzviknuo kako je naao. Da, naao je lokaciju gdje se objekt nalazi, a sa UHC filterom se zaista i nazirao nebulozitet. No, od mjehuria nije bilo ni traga ni glasa.

Kako je ve bilo prolo pola noi, poeo sam se polako spremati. Sutra je radni dan, treba se rano dii, zaraditi kruh svoj svagdanji u znoju lica svoga, a star party spremiti meu uspomene. Jedne od onih boljih uspomena. Iako je prilino kratko trajao, ovaj star party neu zaboraviti jer je zbilja bilo super. A danas, kad sam pregledavao SkyAtlas, u susjedstvu gore opisanih objekata sam primijetio zilijun galaksija i galaksijica, pa mi je stvarno ao da nisam imao vie vremena da ih odvalim barem jo nekoliko. Ima tu svega, od NGC-ova 11 i 12 magnitude, preko tamnih IC-ova sve do neuhvatljivih UGC-ova. Jedan od ovih, a za koje neu dopustiti da mi promaknu sljedei puta, svakako je UGC 2296 u Ovnu. Ova je galaksija od nas udaljena ak 440 milijuna svjetlosnih godina, a SkyAtlas tvrdi da je ak 13 magnitude. Ba me zanima tko e koga nadmudriti sljedei puta. Joj, kako bi bilo dobro da to bude ve ovaj vikend.

Na povratku za Zagreb skoro sam na sve pobio. Vozei auto, malo mi se, jelte, prispavalo, pa su me Bobo i Luka u duetu panino i ne ba umiljatim tonom glasa upozorili da se vozim po sasvim krivoj strani ceste s tendencijom potpunog naputanja iste. ak i Marko, koji je do tada nevino spavao na suvozakom mjestu probudio se od ove buke i pridruio se ekipi iz pozadine tako da sve da sam ba i zaspao ne bih mogao ne uti njih trojicu. Uglavnom, to je postao razlog da se zaustavimo malo kraj ceste, da ja udahnem svjeeg zraka, a Bobo slika posljednje slike sa ovog JSP-a, one "pastoralne", sa mjesecom na kraju posljednje etvrti kako visi nad istonim nebom.

Eto, nadam se da e nas nebo poastiti jednakom bistrinom i za ovaj vikend, pa da nabacimo neki opaki observing i da pokaem NGC-ovima u Perzeju, Andromedi, Trokutu, Ovnu i ostalim ivinama tko je tu gazda :-)

(oktobar 2002.)


| Home | Sadraj | Galaksija | Sunev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  |Efemeride |

vrh