osmatranja

---

Japetic
22/23. 10. 2001

Jucerasnji JSP cemo zapamtiti po dvije stvari: Markovom Passatu koji je zakuhao cim smo dosli na Japetic i ludom meteoru koji je prozujao preko pola neba.

Nije nas bilo puno - nas sestorica. Luka, Marko i ja smo se vozili u gorenavedenom passatu, a Vjeko, njegov buraz i Mishko u Vjekinom Puntu. Mi sa Passatom smo stigli prvi i osjetili da nesto smrdi, sto je Marko proglasio da je dimljeni sir. Dimljeni sir je ubrzo puknuo i obavio auto gustim dimom vruce vodene pare. Na kraju je sve dobro ispalo, Vjekin buraz je otisao do benzinske po destiliranu vodu, a Markov stari se dovezao do Japetica nekim drugim autom i uspio popraviti Passata.

Sad kad ste svi culi happy end odmah na pocetku, mozete si cupat kosu sto niste bili jer ste propustili najludji meteor na svijetu, tj. okupljena ekipa se slozila da nije vidjela bolji do sada. Nije bio jako sjajan, oko mag. 0 (kao Saturn), ali je bio jako spor i trajao je, trajao, trajao...a trag koji je ostavljao..ajmeee!!! Ja ga ne bi ni skuzio jer sam se spremao da pogledam u teleskop, ali sam onda cuo vrishtanje Luke, zatim Marka (ili obrnuto, ko bi se sjetio), a odmah nakon toga sam se pridruzio i ja i poslije mene Vjeko. Lijepo smo u kanonu otpjevali "AAAAAAAAA!!!!!!!" :) Meteor je izgarao barem 5 sekundi, fino se vidjelo kako ima sjajnu glavu, malo duguljastu, iz koje bi tu i tamo frcnula koja iskra, i rep, nevjerovatno dugacak i sjajan - prema odokativnoj procjeni oko 40-50 stupnjeva sigurno. Doslovno ga se vidjelo preko "pola neba", prema jugu. Imali smo osjecaj ko da smo mala hrpica izabranih koja je imala cast vidjeti taj spektakl :)

NGC 891

Zapravo vise uopce ne bi trebao opisivati sto smo gledali jer je nakon meteorchine sve bilo bezveze :) Ali svejedno: NGC 663 (mag. 7.1), otvoreni skup u Kasiopeji je bio standardno dobar, iako se meni vise svidja pogled u dalekozoru. Galaksija NGC 891 (mag. 9.9) me malo razocarala, izgledala je nekako tamnije nego sto je se sjecam (Vjeko je komentirao: "Einstein je bio u pravu!").

Nastavljajuci sa galaksijama prebacio sam se u Aquarius (iliti Vodenjak) i nasao NGC 7606 (mag. 10.8), lagano izduzeno, ali prilicno blijedu i mutnu galaksiju. NGC 7727 (mag. 10.6) se jedva vidi kao mala mutna mrlja. NGC 925 (mag. 10.1) se nalazi u Triangulumu (Trokutu, tamo je M 33), jos jedna od "jedva" skupine galaksija, izduzenog oblika. NGC 672 (mag. 10.9) je blizu alfe Trianguluma, a izgleda...pogodite kako ;)

NGC 1023

Za razliku od predhodnih, NGC 1023 (mag. 9.3) bode u oci :) Fino se vidi vec na prvi pogled, izduzenog oblika, sjajnije prema jezgri...galaksija je najljepse izgledala na 80x povecanju, a ni na 100x nije bilo lose. Istu galaksiju je i Vjeko upecao u svom 4.5"  newtonianu jer mu se svidjela. Inace, metoda kod svih galaksija koje sam trazio je bila ista: prvo sa 25mm plosslom (40x) pokusati identificirati nesto sto bi mogla biti galaksija i zatim ubaciti barlow za 80x da se malo poboljsa kontrast.

Vjeko se bio opako prebacio na NGC-ove, pa je na kratko posudio moj SkyAtlas Companion i nasao jos NGC 185 i NGC 147, a takodjer i jos neke druge, sa vise ili manje uspjeha (a to zato jer je vecina galaksija MFF, "mother-f***ing faint", po ADI klasifikaciji :) ).

Nakon galaksija, na red je doslo nekoliko dvostrukih zvijezda. Zapravo, prvu dvostruku smo gledali jos na pocetku. Pokazao mi ju je Luka, i odlicno se vidi dalekozorom kao dvije tockice istog sjaja, vrlo blizu jedna drugoj (u mom 8x56 dalekozoru). Obavezno ju pogledajte kada cete biti u prilici, nalazi se u "glavi" od Zmaja, najtamnija od cetiri  zvijezde koje ju cine.

Mesartim

Prva koju sam naciljao teleskopom je gamma Ariesa (Mesartim). Lijepo se kuzi vec na 40x povecanju, dvije komponente istog sjaja, dosta blizu jedna drugoj. Zvijezda 1 Ariesa se kuzi da je dvostruka tek na 133x povecanju (7.5mm plossl) i super izgleda jer su komponente skroz blizu. Razlika je otprilike jednu magnitudu i djeluju kao da su blijedo narancaste boje. Lambda iliti 9 Ariesa ima razliku otprilike 2 magnitude i fino se vide obje komponente na 40x povecanju. 33 Ariesa se takodjer kuzi na 40x bez problema, samo sto je druga komponenta prilicno blijeda.

Sad sam gledao u Skymap, za gammu kaze 7.61" separacije, za 1 Ari 2.9", a za lambdu 37.4" i 2.5 mag. razlike. 33 Ari ima 28.6" separaciju, magnitude 5.3 i 9.56. Cudan je taj Skymap, ima hrpetinu podataka za zvijezde, a podatke o separaciji i magnitudi druge komponente treba traziti mikroskopom. I jos katkad za istu zvijezdu daje nekoliko razlicitih podataka. Shugavo.

Enivej, gledali smo mi i stare znance, Messierove objekte. U mom Konusu smo proucavali M 33, M 31 i M 42 na vecim povecanjima, a Vjeko je ciljao neke druge emove.

Na kraju smo na Japeticu ostali samo Marko, Luka i ja. Vjeko je isao doma (ujutro se radi), a i Markovi starci isto. Zato smo se nas trojica izmjenjivali za okularom i uzivali u Saturnu. Bio je stvarno izuzetan (c), trudili smo se pravilno izostriti scope i skuziti sto vise detalja. Cassini se sa lakocom uocavao, a isto tako i ralzicito obojeni oblaci na samoj povrsini. Oko ekvatora su oblaci bili svijetli, a prema polu (ne znam jel sjeverni ili juzni, ali jedini koji se vidi) se vidio sloj tamnijih oblaka, kao nekakva prugica. I sam polarni dio je bio malo tamniji. Najbolje se vidjelo na 200x povecanju, iako i na 266x nije bilo lose. Jupiter nas je razocarao jer se nije ni priblizno tako dobro vidio kao Saturn, ali smo zato bili svjedoci prelaska Ganimeda preko njegovog diska. Zapravo, samo se vidjelo kako se priblizava Jupiteru - kasnije nije bilo sjene, a prelazak je bio blize jednom od polova nego ekvatoru.

Ali onaj meteor je bio legendaran... ;)

[oktobar 2001]