| Gugi |
 |
EUROPA
Početak stremljenja ka udaljenijim planetima
Bilo je to godine 2492 kada je bila otkrivena «druga obala».
Naime, tek tada su ljudi uspjeli kolonizirati Europu pored sjajnog i
veličanstvenog Jupitera! Taj plan, ta zamisao zaživjela je prvi put
na početku 3. milenija i ljudi su stvarno bili uvjereni da će uskoro
zakoračiti na susjednim planetama. Sjetimo se samo članka iz nekih
naših lokalnih novina. Amerikanci su tada bili najnapredniji u
tehnici i u zamislima i sanjali su san o kolonizaciji Marsa. Sjetimo
se i riječi američkog predsjednika iz 21. stoljeća. Evo novinskog
navoda iz onog vremena.
Ponedjeljak, 12. januar 2004.
«Američki predsednik George W. Bush planira
da ove sedmice objavi novi svemirski program SAD koji uključuje
slanje Amerikanaca na Mars, i ponovni odlazak na Mesec.
Slanje ljudi na Mars predložio je još 1989. godine predsednikov
otac, bivši američki predsednik george Bush, ali plan nije ostvaren
zbog previsoke cijene tog projekta. Neimenovani izvori kažu da će
sadašnji američki predsjednik ohrabriti naučnike da u narednom
desetljeću pripremaju takvu misiju.»
Prvi ljudski (nesretni) let ka Marsu
Ljudi su bili doista samouvjereni i sigurni u brzinu tehnološkog
napretka te su planirali i vrijeme konkretnog odlaska. No, nove
nedaće u lošoj izgradnji astronomskih letjelica, zaustavili su
privremeno njihove planove. Naime, Finska kompanija «AstroNokia»
bila je zadužena za izgradnju tadašnjih super svemirskih brodova.
Izgradili su prototip onoga što je trebalo predstavljati početak
nove super sonične i ultra lake svemirske tehnologije na daleka
putovanja. Tada je naime, cijeli svemirski brod bio računalno vođen.
Računar koji je tada imao dosta primitivnu umjetnu inteligenciju (do
danas smo silno napredovali u tome), vodio je ama baš sve operacije.
Čovjeku je bilo samo sjesti i zapovijediti računalu kamo želi ići.
Međutim, u ono vrijeme bilo je dosta tvtki koji su se natjecali
tko će dati najbolju ponudu svemirskih letjelica. Pobijedila je
naravno finska «AstroNokia». I baš zbog toga, njezini konkurenti su
bili zavidni i stvorili su kompjuterski virus i ubacili ga u
nedovoljno zaštićeni kompjuterski sustav prve letjelice s ljudskom
posadom na Mars. Na veliku žalost čitave američke nacije (naravno,
njihovi astronauti su pošli na put do Marsa!) svemirski brod je
eksplodirao nakon što se izdigao iz zemaljske atmosfere. Bio je je
ovo udarac još gori i veći nakon onoga godine 2003, prvog dana
veljače, kada je eksplodirao šatl «Kolumbija».
Zaustavljeni napredak
U idućem razdoblju ljudske povijesti, nadošle su druge brige koji
su zaustavile napredak u astro tehnologiji. Naime, nestanak pitke
vode gotovo u dvije trećine svjetskih zemalja, izazvala je globalnu
grizu! Nadalje, nastali su ratovi i to vrlo svirepi po cijeloj kugli
zemaljskoj zbog ostatka pitke vode. Iako je nuklearno oružje bilo
uništeno u 99% slučaja, nekoliko pronađenih nuklearnih borbi
izazavali su nove probleme. Naime, Brazilci, braneći svoje ipak
ogromene zalihe pitke vode, bili su «prinuđeni» poslati smrtonosne
projektile kako bi uništili one koji su im htjeli nasilno oduzeti
pitku vodu i na taj način je izbrisano s lica zemlje ogroman broj
ljudi. Spominje se u strarim knjigama oko 5 milijardi žrtava! Rekao
sam da je to jedan od najsvirepijim ratova bio koje pamti ljudska
vrsta i to sveg zbog VODE koja ipak život daje. Ljudi su tada
shvatili prvi put u svojoj povijesti da se nasiljem ništa ne može
postići osim stvaranje novog nasilja, i nastojali su dijalogom i
samo dijalogom riješiti svoje aktualne probleme. Mala zemlja odn.
kraljevina Monako je u to vrijeme dijaloga otkrila kako kemijskim
putem osigurati pitku vodu! To je spasilo čovječanstvo od njegove
propasti. No, to se sve zbilo nakon dugih i krvavih, višestoljećnih
ratova.
Daljni ljudski napredak
Osigurani dovoljnih zalihama pitke vode, ljudi su nastavili
napredovati govotovo na svim područjima. I tako su 2392. počeli
graditi svemirske brodove koju u nas trebali odbaciti do Marsa i
dalje. Za 50 godina, godine 2442. čovjek je prvi put kročio na Mars!
Od kolonizacije Marsa nije bilo ničega! Roboti koji su poslali
daleko prije, nisu uspjeli teraformirati Mars kako je trebalo, nego
su ga još više destabilizirali. Bilo je to prvo korišćenje robotske
tehnologije u teraformiranju neke planete i omanulo je. Zato su
ljudi svoj pogled okrenuli prema Europi, Jupiterovom satelitu. Ona
je oduvijek privlačila ljudsku pažnju pogotovo otkad je na njoj
otkriven plin metan, koji je znak života. Bio je to metan one
kavalitete kao na zemlji i zaključilo se jednodušno na zemlji, da se
život pojavio na Europi. No, ljudi nisu znali odakle odjednom život,
doduše u primitivnim oblicima. Neki su to povezivali sa udarom
komete «Kristina» (otkrila juje naša amaterka iz astronomije
Kristina Vukičević) godine 2053. U ono vrijeme poslali su sonde koji
su donijele zaprepašćujuće rezultate: na kometi nalazile su se klice
života i to izvanzemaljkog porijekla. Te klice života, razlikovale
su se u određenoj mjeri od naših na Zemlji, i naučnici su skloni
razmišljanju da su se posebne klice života doprinijele tome da se
planet Europa tako brzo, na nevjerojatan način izmijenio. On je
postao vrlo pogodan za nastanak i razvoj flore i faune. Naši
naučnici su to iskoristiti i unaprijedili preko robotske tehnologije
uvjete za život. Između ostalog, poslali su i životinje sa Zemlje na
Europu koje su se, za naše poimanje, odlično prilagodile novim
uvjetima života.
Čovjek na drugom planetu
I onda je došla druga «Kolumbova» godina - 2492. Te godine čovjek
je krenuo na pohod osvajanja Europe i osvojio ju je! Do kraja te
godine, tisuće ogromnih svemirskih brodova sa ljudskom posadom
otišlo je na Europu. Europa je konačno kolonizirana. Bilo je to tada
jednostavno. Samo je trebalo u Zemljaskoj upravi podnijeti zahtjev
za promjenu prebivališta sa Zemlje na Europu. Karta je dobijena bez
problema i mogao je svatko otići na taj daleki ali privlačan i novi
svijet.
Sve ovo gore napisano, preuzeto je doslovce iz dnevnika mog djeda
Aleksandra. Ja, njegov unuk, rođen sam na Europi i smatram je
matičnim planetom. Ovdje mi je vrlo lijepo. Međutim htio bih još
jednu misao iz dnevnika moga djeda Aleksandara navesti. Naime, na
Europi je astmosfera žute boje. Iz spisa mog djeda otkrivam kako je
na Zemlji, odakle je njegovo porijeklo, atmosfera bila «plave,
nebeske boje» (tako djed moj piše). Nakon određenog vremena boravka
na Europi otkrivam popriličnu nostalgiju svoga djeda za Zemljom koju
su napustili on i svi zemljani. U ono ih vrijeme nije bilo
puno-svega milijardu. Zemlja je napuštena i zapostavljena, ali
nostalgija je za njom ostala. Posljednja misao mog djeda u dnevniku
bila je ova:
«Plavi planet, moj rođeni planet, bio mi je sve. Čovječanstvo je
tamo rođeno, živjelo je i umiralo. U međuvremenu je napredovalo i
počelo je seliti druge planete. No, spomen na plavi planet ne mogu
nikad izbrisati iz svoga srca, niti ja niti itko od nas prvih
kolonizatora jer plavi planet, Zemlja, naša je Majka, Majka
čovječanstva!»
Gugi
|
