|
Ponekad neku zvezdu slabog sjaja ne vidite ako gledate direktno u nju, vec pored nje. To iz iskustva zna svaki osmatrac. Ako gledate direktno u zvezdu ona nestane, ako pogledate malo sa strane ona se pojavi. Zasto?
Odgovor na ovo pitanje krije se u gradji mreznjace oka. U mreznjaci postoji oko 125 miliona fotosenzibilnih celija. Ima ih dve vrste: cepici i stapici. Svoje nazive ove celije duguju svom obliku. Tih 125 miliona cepica i stapica povezani su preko bipolarnih i ganglijskih celija sa vidnim zivcem koji se sastoji od samo 1 milion nervnih vlakana. Postoje tri tipa veza fotoosetljivih celija sa bipolarnim celijama. 1. Postoji neposredna veza cepica sa bipolarnom celijom (veza a na crtezu). To znaci da cepic salje impuls "svojoj sopstvenoj" biplarnoj celiji koji ona opet preko ganglijske celije salje impuls do vidnog zivca, a ovaj dalje do mozga. Ova veza stapica nazvana je "privatnom linijom". 2. Drugi slucaj (b) postoji kada se nekoliko cepica ili nekoliko stapica vezuju za zajednicku bipolarnu celiju i to je tzv. "porodicna linija". 3. Na kraju, postoji i mesovita veza kada nekoliko stapica i cepica zajednicki koriste istu bipolarnu celiju. Ova veza je nazivana "javnom linijom grupnog koriscenja".
Postoji jos jedan razlog za bolju osetljivost oka na intenzitet slvetlosti van fovee, a on se tice razlike izmedju stapica i cepica. Cepici su osetljiviji na duze talasne duzine i da bi se oni nadrazili potreban je veci intenzitet svetlosnih talasa. Sem toga cepici su osetljivi i na razlicite talasne duzine te "primecuju" boju. Stapici nisu u stanju da prave ovu razliku izmedju talasnih duzina, ali su osetljiviji na mali intanzitet svetlosti. A kako se stapici nalaze u najvecem broju sa strane fovee logicno je da cemo slabu svetlost bolje registrovati ako ona ne pada na foveu. [decembar 2001] |