Astronomski magazin - HOME

am@astronomija.co.rs
 
 
Meteo...
 

Sadržaj AM
 

 
NSPoint

 
mala tela
Stižu nam Lavovi!

Pročitajte komentar

Dipl. ing. Drago I. Dragović
dragovic@net.yu
 

12.11.2006

 LEONIDI 2006
Maksimum za Evropu:
19. novembar 2006.
05:45 po našem vremenu
100 (ili više) Leonida u toku sata

Mesec izlazi 06.14
Sunce izlazi 07.44
Civil sumrak. 07.12
Nautički sumrak 06.36
Astronomski sumrak počinje 06.01

Na današnji dan, 12. novembra 1698. godine, japanski majstor za lunarne kalendare i astronom Tani Jinzan (1663-1717) posmatao je Leonide. Leonidi, ili kako ih je on nazvao Dai Ryuusei ("Veliki meteori"), zapravo predstavljaju meteorski pljusak koji prati ciklično pojavljivanje komete 55P/Tempel–Tuttle. Ime im potiče od sazvežđa Lava (Leo), jer nama izgleda kao da mlazevi dolaze baš iz tog smera neba.

Svake godine otprilike 17. novembra Zemlja na svom putu oko Sunca preseca ovu džinovsku reku meteora, koja se sastoji od čvrstih čestica koje se nazivaju meteoroidima i koji zapravo predstavljaju komadiće glave komete i dokaz Sunčevog snažnog erozivnog delovanja. Dimenzije čestica su manje od 0,1 mm, ali njihov broj je dovoljan da prilikom ulaska u atmosferske slojeve Zemlje, kada im brzina dostiže i do 260.000 km/h, usled trenaja emituju svetlost.

Nekih godina ova pojava je toliko spektakularna i snažna, da se ponekad naziva i meteorskom burom. Ipak, uočeno je da je tek svakih 33 godine ova pojava zbilja snažna, što se poklapa sa 33–godišnjom orbitom komete Tempel–Tuttle. Tokom tih godina mogu da se uoče na hiljade mikro–meteora na sat (npr. godine 1998. 250–300/h, 1999. 3.700/h, 2000. 480/h), tako da ponekad stvarno izgleda kao da je tokom mračnih noći nebo prekriveno "zvezdama–padalicama". Srećom, u to vreme kometa je u odnosu na nas na drugoj strani od Sunca, tako da nema straha od sudara sa njom.

Periodičnu kometu 55P nezavisno jedan od drugog su 19. decembra odn. 6. januara 1865. godine otkrili Nemac Ernst W. L. Tempel (1821–89) i Amer Horace P. Tuttle (1839–1923), otkrivač mnogih kometa i asteroida.

Njegovu kometu 109P/Swift–Tuttle, koja izaziva pojavu još jednog meteorskog pljuska, Perseida, slavni američki naučni časopis "New Scientist" označio je kao skoro sigurnog kandidata za sudar sa Zemljem ili Mesecom, i to tokom ovog milenijuma! Njen period je 133,27 godine, a sledeći perihel se očekuje 12. jula 2126. godine. Znači, imamo još vremena ...

Na navedene prirodne fenomene pljuskova i njegovu pravilnost umnogome utiče položaj Jupitera, što tačno predviđanje početaka i intenziteta ovih nebeskih fontana čini skoro nemogućim.

Ove godine ćemo se "sudariti" sa kometinim repom iz 1932. godine. Naučnici iz NASA su izračunali da će pik ovog događaja za Zapadnu Evropu i zapadnu Afriku biti 19. novembra u 4:45 po Griniču, a očekuje se da će biti oko 100 meteora na sat. Evo prilike za Radana i ostale naše vrle fotografe nebesa da se iskućaju. Sa nestrpljenjem očekujemo rezultate njihovih bdenja u AM. 

Amaterska digitalna slika

(12.11.2006.)


Komentar?

Vaše ime:
Vaša e-mail adresa:
Predmet:
Vaš komentar:

vrh

 

 

AM SCG

 

Knjige D. Dragovića

Molim te objasni mi Kalendar kroz istoriju

Molim te objasni mi
Kalendar kroz istoriju

 

Leonidi

55/P Tempel-Tuttle