|
Perzedi (zvijezde padalice, nebeske krijesnice) spadaju u skupinu meteorskih potoka koji svake godine iznova pokazuju puni sjaj stotina zvijezda padalica vidljivih golim okom tijekom noći.
U nekim godinama i drugi meteorski potoci ili rojevi znaju iznenaditi svojom brojnošću i sjajem, ali Perzeidi su postojani i predstavljaju sigurnu vizalnu atrakciju na zvjezdanom nebu. Pojavljuju se usred ljeta, kada je nebo pretežno vedro, kada noći nisu hladne, za vrijeme godišnjih odmora i školskih praznika te ih zbog toga zamijećuju i promatraju i oni koji nisu aktivno uključeni u astronomska događanja. Najstariji pisani trag o Perzeidima datira iz 36. godine naše ere kada su kineski opažači zabilježili stotinjak meteora u svega nekoliko sati opažanja. Kasnije, tijekom VIII, IX, X i XI vijeka također postoje pisani tragovi o opažanjima Perzeida iz Kine, Japana i Koreje. Sistematična opažanja Perzeida započinju tijekom XIX stoljeća, a opažači zapisuju vrijeme njihove pojave, sjaj i izračunavaju broj meteora na sat (satnu frekvenciju). Šesdesetih godina, putanje meteora se počinju ucrtavati u zvjezdane karte kako bi se točno utvrdio radijant (mjesto na nebu odakle prividno izlaze svi meteori iz nekog potoka ili roja). Zajedno sa drugim podacima i uz puno matematike u konačnici dobivamo rezultate o putanji meteora oko Sunca, njihovim fizikalnim karakteristikama, sastavu i gustoći potoka ili roja, što sve pomaže u razumijevanju meteorske problematike. Tu se posebno istaknuo William F. Denning koji je na osnovu 2409 ucrtanih putanja Perzeida u razdoblju od 1869.-1898. izračunao prve efemeride (astronomske podatke) i odredio dnevno kretanje radijanta na nebu +1°40 po rektascenziji i +0°25 po deklinaciji, što je i objavio 1901. godine. Perzeidi su svoj naziv dobili po sazvježđu Perzeja u kojemu se nalazi njihov radijant. comet – Prijedlog da meteori dobivaju svoj naziv prema sazviježđu u kojemu se nalazi njihov radijant dao je Italijanski astronom Giovanni Schiaparelli još 1866. godine. Na našim prostorima, Perzeidi su dobili još jedan,"narodni", naziv – Suze Sv. Lovre, obzirom da se maksimum njihove aktivnosti poklapa sa danom svetkovanja Sv. Lovre PERZEIDI I KOMETA 109 P/ Swift-Tuttle Prema vlastitim proračunima orbita Perzeida i komete 109 P/ Swift-Tuttle u periodu od 1864.-1866. Schiaparelli je utvrdio jasnu povezanost ova dva nebeska događanja, proračuni su naime dokazali kako se Perzeidi i kometa kreću veoma sličnim putanjama oko Sunca, te izveo zaključak kako su Perzeidi zapravo komadići jezgra komete koji komet odbacuje zbog približavanja Suncu i isparavanja usljed povećanja topline jezgra. Kometu 109 P/ Swift-Tuttle otkrili su 1862. američki astronomi Lewis Swift i Horace Tuttle. Ova komete oko Sunca obiđe jednom u nešto više od 130 godina a zadnji je put promatrana 1992. Tada ju je prvi opazio Japanski astronom T. Kiuchi. KAKO OPAŽATI PERZEIDE? Za opažače iz znatiželje najbolje vrijeme za opažanje Perzeida je dan prije maksimuma, dan nakon maksimuma, a posebice na dan maksimuma. Pored Perzeida u to je vrijeme aktivno još nekoliko meteorskih rojeva (sjeverni i južni Aquaridi, Capricornidi..) te i oni pridonose spektaklu na nebu. Osnovno pravilo kod astronomskih opažanja, pa tako i opažanja meteora, je – naoružati se strpljenjem. Za opažanje meteora nije vam potrebno nikakvo optičko pomagalo – dovoljne su Vaše oči. Za početak potrebno je otići izvan područja koje je svjetlosno zagađeno, ili barem izvan područja direktne vidljivosti armatura javne i druge rasvjete. Najpovoljniji položaj za opažanje je ležeći. Potrebno je dobro se obući (i ljeti su noći hladne!) uzeti vreću za spavanje (ili deku) i ispod nje postaviti plastičnu prostirku (primjerice onu za na more). Polegnuti i pokriti se kako ne bi došlo do pothlađivanja organizma. Tada ugasiti sva svjetla (baterijske lampe, mobiteli i sl.) i sačekati desetak-petnajstak minuta u mraku da se oči priviknu na mrak kako bismo mogli vidjeti i one manje sjajne meteore. U slučaju potrebe za svjetlom, koristiti crvene led lampice iz privjesaka ili na klasičnu baterijsku svjetilju postaviti dva, tri sloja crvene plastike (primjerice odrezati od stare crvene fascikle ili najlona) kako bi prigušila bijelu svjetlost. Kada se oči priviknu na mrak ionako će Vam biti potrebno tek malo svjetla da vidite oko sebe. Svakako sobom ponijeti barem pola litre vode ili nekog napitka.
Nikada, ali baš nikada, ne otići sam na nepoznato područje, sigurnost je
ipak na prvom mjestu. Za svaki slučaj obavijestite prijatelje ili
roditelje gdje se nalazite u slučaju neke vanredne situacije. Nije potrebno gledati u nekom određenom pravcu, najbolje je gledati prema zenitu, jer meteora će ionako biti posvuda na nebu. Bilo bi poželjno da barem sat ili dva provedete promatrajući, a u noći maksimuma (12./13. VIII) ionako će biti teško otići sa opažanja pored velikog broja meteora koji će brzinom od preko 70km/s preljetati iznad vaših glava na visinama od 70 do140km. Za one koji pored "guštiranja" žele odraditi i drugi dio posla, zabilježiti podatke o meteorima prema IMO standardima (International Meteor Organisation) preporučam posjet www.imo.net gdje će pronaći jasne upute kako svoja opažanja i podatke učiniti korisnim i važnim za znanost i problematiku meteora. (10.08.2007.)
|
METEO.... - meteori, meteoroidi, meteoriti; meteorski potoci i rojevi, znaci, izučavanje zanimljivosti; Priručnik za osmatranje meteora Odličan priručnik! Autor Nikola Biliškov na više desetina strana daje uputstvo za osmatranje meteora
|
