Marino Tumpić tumpic@astronomija.co.rs

Kliknite na sliku

Zodijakalna svjetlost kako ju na tamnom noćnom nebu vidimo golim okom iz naših krajeva

Povijesna ilustracija zodijakalne svjetlosti viđene iz Europe od M. Heisa

Pažljivi promatrači moći će do kraja oktobra sat/dva prije izlaska Sunca nad istočnom istočnim horizontom, odnosno sat/dva nakon zalaska Sunca nad zapadnim horizontom vidjeti blijedi, 15° širok blijedi svjetlosni pojas koji se proteže ekliptikom do visine oko 50° iznad horizonta.

Radi se o odsjaju Sunčeve svjetlosti od mnogobrojnih malih čestica međuplanetarne materije, veličine od nekoliko mikrona pa do malih asteroida promjera do jednog metra, koje orbitiraju oko Sunca u ravnini ekliptike, ravnine kojom se oko naše zvijezde okreću i sve planete Sunčeva sustava. Sazviježđa zodijaka nalaze se prividno u istoj ravnini, te je po njima ova pojava dobila naziv – zodijakalna svijetlost.

Sa naših geografskih širina, zodijakalnu svijetlost najlakše je zapaziti sredinom oktobra, te krajem februara i početkom marta, kada je ravnina ekliptike gotovo okomito položena u odnosu na horizont te zodijakalna svjetlost dostiže najveću visinu i položaj nad horizontom za promatranje.

Za vidjeti zodijakalnu svjetlost potrebno je pronaći tamnu lokaciju bez svjetlosnog zagađenja i u tami sačekati desetak minuta da se oči priviknu na mrak, tada će se najprije ukazati sjajniji trag naše galaksije (Mliječnog puta) a potom i zodijakalna svjetlost.

Valja razlikovati nježno-bijelu zodijakalnu svijetlost od bijelo-žuto-narančastog svjetlosnog zagađenja, zbog čijeg devastacijskog utjecaja na noćni krajobraz veliki dio stanovništva Istre više ne može vidjeti ni znatno sjajniji Mliječni put, milijarde zvijezda u krakovima naše galaksije. Neekološka rasvjeta pogona TDR-a u Kanfanaru onemogućila je u cijelosti viđenje ove predivne nebeske pojave za veliki dio centralne Istre a posebice za stanovnike Kanfanara i Žminja.

Pojavu zodijakalne svijetlosti objasnio je talijanski znanstvenik Giovanni D. Cassini 1683. godine, a o njoj je pisao još Perzijski astronom i matematičar Omar Khayyam, okarakteriziravši ju kao pojavu "lažnog svitanja", odnosno "lažnog sumraka".

(25.10.2006.)

vrh

AM Index

ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NAŠEM NEBU

ZODIJAKALNA SVJETLOST NA NAŠEM NEBU