Ispod horizonta događaja Vremensko-prostorna zakrivljenost unutar crne rupe je tolika da su jedine dozvoljene putanje materije i zracenja koje uđe takve da vode jedino ka smanjenju rastojanja od singulariteta. Telo koje prođe horizont događaja dostize singularitet za: Objekat na putu do singulariteta trpi ekstremno dejstvo plimske sile. Usled toga se sve vise istanjuje i izduzuje. Istovremeno zakrivljenost postaje tolika da u trenutku kada prvi delic tela dotakne singularitet ono vec postize nultu zapreminu i beskonacnu duzinu, a da ni jedan deo tog objekta ne 'izviruje' van horizonta događaja (a sto i ne bi bilo moguce). U singularitetu prostor-vreme je beskonacno zakrivljen, zapremina dostize nulu, a duzina postaje beskonacna. Kada nesto dospe u singularitet njegova struktura trpi deformaciju beskonacne zakrivljenosti za 10-43 sekundi. Ova vrednost se naziva Plank-Vilerova vremenska aproksimacija:
Komunikacija unutar crne rupe je moguca. Jedino, nista ne moze da napusti crnu rupu. U rotirajucoj rupi između dva horizonta događaja prisutni astronauti bi mogli komunicirati putem radio talasa. Ako bi jedan astronaut zakoracio ispod unutrasnjeg horizonta događaja on vise ne bi mogao slati signale, ali bi ih mogao primati. |