am

Iako je maraton prebačen za noć sa subote na nedjelju, ADI ekipa je odlucila krenuti u petak. Nemoram uopće spominjati da ništa nije išlo po planu, nego su u zadnji trenutak padali dogovori, promjene, neki ljudi nisu išli, drugi su ipak išli..što je moglo ispast nezgodno jer smo od Zvjezdarnice dobili novce za put i plaćenu kotizaciju, no na kraju je ipak ispalo OK. Ovom prilikom se moram zahvaliti Zvjezdarnici na financijskoj pomoći, ugodno su nas iznenadili. A ADIjevce bi zamolio da ubuduće budu discipliniraniji, jerbo ako ćemo još koji put dobivat lovu, ne zelim više ovako neodgovorno ponašanje i otkazivanja u zadnji tren.

Enivej..svaki auto je kretao u svoje vrijeme: Lovro je potrpao sve naše teleskope (Destroyer included) u svoj karavan i sa Petrom otišao u Novigrad još u četvrtak. Marko je krenuo u petak ujutro, ja popodne, a kasnije još i Vjeko sa svojim Puntom. Ja sam dio ekipe (Mileta i Maria, nisu ADIjevci, al su se vozili samnom) ostavio u Višnjanu, a ostatak sam pohvatao kod Lovre u Novigradu. Deu i mene su dočekali sa bajnim tortellinima, sirovim (tj. sa sirom, heh :) ), pa smo nakon toga razgibavali želuce bacajući frizbi u parkiću. Imali smo namjeru snimiti green flash, medjutim, Sunce je zašlo u nisku sumaglicu, te smo se morali zadovoljiti drugim green flashom, što se mozete uvjeriti na capture snimkama na mom homepageu ;)


Boćalište na Rušnjaku se polako puni	"...damn...zaboravio sam protuuteg u Zagrebu :("	Postavljanje Star Destroyera na Rušnjaku

Kolimiranje Star Destroyera	13" mirror inside	Jupiter kroz Star Destroyera (loša snimka zbog loše kamere)

Petra se natjecala sa Lovrinim 11x70 Oberwerk dalekozorom	Sunčani sat u Višnjanu	Palm je mnogima bio zanimacija

Trećeplasirani Vjeko prima nagradu od Korada i Zlatka	Natko, pobjednik Messierovog maratona 2002.	Zvjezdarnica u Tićanu

Iako je nebo bilo vedro, vidjela se nekakva izmaglica, pa nismo bili sigurni da li će situacija za maraton biti povoljna. Čoporativno smo se vratili u Višnjan i tamo dočekali našeg milog podpredsjednika Vjeku koji je s gustom smazao porciju lignji nama pred ustima, istovremeno ćaskajući s Domjanom o prednostima Windowsa nad Linuxom i sličnim popularnim temema. Osim toga, sa sobom je donio i svoj notebook, sa nekoliko filmova Monty Pythona. E sad, ili mu se taj notebook jako sviđa, ili se bojao da mu Dos (Domjan, za one koji ne znaju) slučajno ne instalira Linux, uglavnom stalno je tu torbetiniču furao sa sobom..i ne samo to, nego ju je prije spavanja smjestio sebi pod jastuk. No, to nije bilo sve! naime, što se tehnologije tiče, ove godine je ADI pokazao svoju moć: jedan Palm je kružio od dlana do dlana, te se svako malo moglo čuti jedno oduševljeno "bonusss!!!!" od osobe koja ga je držala u ruci. Ah, da, ima taj Palm i jedan vrlo zgodan astro program, da ne mislite da su se samo igrale igrice: program je stvarno cool, pokazuje kako nebo izgleda, a osim toga ima sve sto prosječnom astronomu amateru treba: recimo, pokazuje polozaje Jupiterovih mjeseca, vrijeme izlaska i zalaska, ima i dosta deep sky objekata, a vidi se i Ikeya-Zhang! No, da ne duljim: ostatak tehnologije se sastojao od najnovijeg Vjekinog, hm, zapravo, Nokijinog mobitela (kojeg je Vjeko samo kupio), te Lovrine mini digitalne kamere..i ja sam imo svoju, ali u usporedbi sa tom, moja je već dinosaur :)

Petak navečer smo uglavnom proveli šetnjom po Višnjanu, a najviše psujući i čudeći se svjetlima obližnjeg boćališta...sa tim reflektorima je doslovno cijelo susjedstvo ne obasjano, nego blješti toliko užasno da se to ne može opisati! Srećom smo pristojni i kulturni, inače bi definitivno porazbijali te glupe reflektore...no dobro, činjenica da hrpa neandertalaca tamo žonglira sa željeznim kuglama (i to vrlo precizno) je također utjecala na nasu suzdržanost.

Istu večer je ekipa sa Zvjezdarnice išla do Ticana na observing sa njihovim C8, međutim, čim smo im se htjeli pridružiti (doduše, sa malim zakašnjenjem), oni su odustali...ali ni nebo nije baš bilo za nekakav poseban observing, pa nam nije bilo jako žao. Bar smo skužili da se tabla za Tican vidi samo sa jedne strane ceste, one suprotne od smjera našeg dolaska iz Višnjana, naravno, tako da smo se morali okretati na raskršću usred noći, ali nemojte nikome reć.

Vrativši se u dormitorij (u kojem smo jedva našli mjesta, BTW) je započeo drugi show...čim smo se Luka, Lovro i ja skinuli u duge bijele gaće, počeo je urnebesni smijeh i razne doskočice, te se ovom prlikom ispričavam u ime sobe br. 52 ako smo možda ometali ostalu ekipu u drugim sobama.

Noć je prošla relativno mirno (iako mi se učinilo da se netko usred noći počeo histerično smijati?), a ujutro smo svi otišli pravac dućan i uz jedan "bongiorno" zamolili prodavačicu da nam sloći sendviče sa mortadelom i ementalerom, i dajte mi molim vas jedno kinder jaje, i kaj bi još mogo uzet..."haha Bobooo, uzeli smo ti zadnje AB kultureee!!"... :)

Nakon što smo se namirili, krenusmo put Poreča...bili smo i do zvjezdarnice u Višnjanu, samo što je Korado tamo imao neku ekipu, pa ga nismo htjeli smetati. U Poreču smo se instalirali kod bunkera na plaži. Vjeko se zdusno primio programiranja ADI stranica (ako nisu ADI onda je lagao!) dok su se Lovro i Marko kotrljali po tratini (don't ask!). Bunker je očigledno utjecao i na Luku koji je sa svojim M16 terorizirao nevine ljude.

Nakon takve razonode u prirodi smo smazali svaki po pizzu (ili njoke ili šta već), pa se opet vratili do milog bunkera. Eee, vidjeli smo jednu kolonu gusjenica, skroz su lude bile.. Marko ih je skužio, nije ih zgazio, pa smo svi sretni sto će biti 7-8 leptira više ovo ljeto...

Dobro, to je bilo to, krenuli smo put Višignana da se spremimo za maraton. Srećom smo na boćalište na Rusnjaku stigli među prvima i tako zauzeli povoljna mjesta. Naime, kako se kasnije ispostavilo, natjecatelja je bilo ukupno 19!!! Možete si misliti kakva je bila gužva, stvarno neviđeno do sada!

Mejutim, ubrzo je uslijedio trenutak istine: tek tada sam primjetio da sam doma zaboravio protuuteg za teleskop! AAAAAAAA!!! Sve mi se cinilo da ću odustati od natjecanja, ali ipak sam rekao, sta, pa nije bed, mogu valjda ovima ostalima dati malu prednost... ;) Uglavnom, mi ADIjevci smo bili najopakiji od svih: Luka se natjecao sa 13" Star Destroyerom, Lovro je imao svoj 5" maksutov, Vjeko 4.5" Tasco reflektor (nemojte se smijat...vidjeti ćete da je važnija tehnika!), Petra se natjecala sa Lovrinim 11x70 dalekozorom (eee, to mi je bilo ludoooo..ziher je bila najopakija od svih), Kim sa 90mm refraktorom i ja sa svojim osakaćenim 120m Konusom. Ostali natjecatelji su imali vrlo raznoliku opremu, bilo je tu još dobsona (8" Starhopper by Gregor), Konusa (80mm sa Zagrebacke zvjezdarnice i 120mm od naših milih Splićana), nekih drugih refraktora, jedan dobs kockastog tubusa, jedan mali maksutov (valjda) na nekoj fork montaži koja izgleda kao da je od LX200 (ee, to je bila scena)..uglavnom...pravi doživljaj.

A nebo..eh, nebo nas je zezalo, ali je baš zato bilo dosta zanimljivo..u početku su se oblaci šetali po nebu, pa se moralo brzo zvati suca dok se još naciljani objekt vidi. Neki objekti su bili među granjem, neki su bili nisko u izmaglici (nismo uspjeli vidjeti komet, nazalost)...i sta da vam pričam: 19 natjecatelja, 4 suca, gužva i kaos na boćalištu :) Ne, salim se, istina, bila je strka, ali je bilo super. Ja sam na početku skoro odustao, ali sam se skulirao i počeo redati Messiere. Moram priznat da sam dosta "komunicirao" sa Lukom..a kako i ne bi..eh da ste samo vidjeli M81 i M82 u istom vidnom polju sa Zlatkovim (Zlatko Ciganj iz Rijeke, glavni sudac - mora se priznati, stvarno je savršeno odradio svoj posao, zajedno sa pomoćnicima!) 24mm super wide okularom...ajmeeeee (nisam reko, Jupiter je bio geeeeenijalan u Lovrinom 5" maksutovu, slika se mogla uspoređivati sa Star Destroyerom!!!). Ja sam bio okružen sa ADI curama: Kim je lezerno ciljala Messiere u svom refraktoru, a Petra je bila opaka, svako malo je zvala suca, koji baš i nije najbolje vidio te objekte u dalekozoru, pa je glavni sudac Zlatko morao potvrdjivati da su nađeni. Vjeku sam slabo čuo (ali mu je dobro išlo), dok je naš Marko ubio oko u autu.

Na poluvremenu (oko 00h) je situacija bila sljedeća: Natko (i Ante njegov pomoćnik, Splićani) je bio prvi, Gregor drugi...a ja treći! Yuhuu! I to bez utegaaaa, totalno sam luuddd!! :) Istina, svi su me mišići boljeli od balansiranja i traženja, ali sam bio skroz zadovoljan. Nakon pauze (i odličnih sendviča, po običaju) sam naciljao još par Messiera i više stvarno nisam mogao...užasno su me boljela leđa, noge, i više mi nije bio gust..ALI!!! Iz vedra (skoro) neba mi je u pomoć skočio najpoznatiji astronom ovog dijela Europe (inicijali K.K.) sa jednom granom, čekićem i vrećicom..ne, nije me htio zatući, nego je granu upiknuo u moj stativ, oko nje selotejpom zakeljio čekić, vrećicu napunio šljunkom...i djelomično izbalansirao teleskop! Eee, ljudi...da sam to imao od početka, ne bi mi ovako pričali :) Al sad za ozbiljno, stvarno nisam naviko na takve improvizacije...uopće mi tako nešto nije palo na pamet. Vidi se ko ima iskustva ;) Nažalost, nakon toga se naoblačilo, a naposljetku je proglašen kraj maratona tako da sistem nisam uspio isprobati. Baš šteta. O, da, 15 minuta nakon proglašenja kraja maratona (oko 4 ujutro ak se ne varam?) zbog oblaka se vrlo brzo razvedrilo, ali nećemo sad biti sitničavi.

Proglašenje rezultata je bilo sljedece jutro u restoranu Burgonji, kao što je već tradicija: prvi je Natko sa 74 objekta, drugi Gregor sa..uh, šezdeset i nešto, a treći Vjeko koji me nakon pauze uspio prestići, sa, hm, 56 objekata čini mi se. E, a ja sam bio četvrti sa 48, a ostali ADIjevci odmah iza mene (Luka sa četrdesetak objekata, petra i Lovro sa 35, sad više ne znam koliko je imala Kim...). Nakon ručka je usljedilo razgledavanje zvjezdarnice u Ticanu, zajednicko fotografiranje...i kud koji mili moji! A sljedeće godine ja dolazim sa protuutegom ili ako ništa drugo onda sa dva-tri čekića...upozoreni ste! :)