žurke

---

Još jedan JSP
(Japetić star party)

07.09.2002.

Jučerašnji JSP, planiran još od početka tjedna se neplanirano pretvorio u jedan od najboljih JSPova, naročito u zadnje vrijeme. Iako vremenske prilike nisu puno obećavale, nas 8 (Kim, Vjeko, Tonci, Luka, Marko, Mirko, Vid, ja) se odlučilo za odlazak na Japetić, pa šta bude. zapravo, ADIjevsko druženje je za neke trajalo skoro cijeli dan, a priču smo započeli potragom za dobrim ćevapima koje smo slistili za ručak. Kasnije smo se našli sa Tončijem i sjeli na Cvjetni na piće. Odjednom se naglo razvedrilo, pa je Tonči odlučio ostati u Zagrebu i ići sa nama na JSP.

Iako je navečer bilo visokih oblaka, zaključili smo da je glupo ostati u Zg kad smo se već dogovorili, a imamo i gosta na JSPu :) Na Japetiću nas je dočekalo relativno vedro nebo, sa ponekim visokim tankim oblakom. Uglavnom, tijekom večeri se često mijenjala transparentnost neba. U domu smo nabrzinu nešto pojeli i odjurili natrag na parkiralište složiti teleskope. Čim su ih Vid i Vjeko počeli slagati, nakupili su se oblaci. Srećom to nije dugo potrajalo, pa sam i ja montirao svojih čak 170mm optike (uključujući 30mm finder i 20mm polar scope :) ). Tonči se bio uhvatio dalekozora, pa smo ganjali neke otvorene skupove i poslije ih gledali teleskopom. Među njima je NGC 7789, otvoreni u Kasiopeji, blijeda mrlja u mom 8x56 dalekozoru, dok se teleskopom vidi hrpa tamnih zvijezda. NGC 663 je stari znanac, no ove večeri nije mogao kroz oblake u cijelosti pokazati svoju ljepotu.

Vida je zbunio M71, kuglasti skup u Strelici. Bio je uvjeren da je to neka maglica, međutim UHC filter nije ništa pokazao. Na većem povećanju se skup počeo razlučivati i bilo je jasno da je to kuglasti skup, a ne neka opskurna Sh-nešto maglica koja bi trebala biti u blizini. Za divno čudo, M71 je relativno dobro izgledao i u mojem 120mm refraktoru u usporedbi sa 8" SCTom od Vida. Al možda se to ja samo tješim ;) jer naravno da je razlika očita.

Vjeko je uspio u svom 9.25" SCTu uhvatiti komet Hoenig. Užasno blijeda fleka, tek malo sjajnija prema centru. Tada je Vid naciljao M27 i njega smo gledali kroz UHC filter. Nevjerovatno kako dobro izgleda kroz taj filter! Maglica je vrlo sjajna, čak i onaj njen tamniji dio, tako da poprima ovalni oblik i jako dobro podnosi veća povećanja. Definitivno objekt koji treba više proučavati.

NGC 6229 je kuglasti u Herkulu, magnitude 9.5, ali izgleda tamnije. Skup je malen, u blizini se nalaze dvije zvijezde jednakog sjaja s kojima tvori oblik skoro jednakostraničnog trokuta. U mom teleskopu izgleda najbolje na 80x povećanju. Vjeko ga je također pronašao i uporno mi tvrdio da uspjeva razlučiti neke zvijezde, samo što ja to nikako nisam uspio skužiti. SkyAtlas Companion kaže da je skup udalje cca 100 000 svjetlosnih godina. Sa te udaljenosti se još dobro i vidi!

NGC 6811, blizu delte Labuda je jedan otvoreni skup, dosta nepravilnog oblika sa tamnim zvijezdama. Nekako mi je cudno izgledao; Cartes du Ciel navodi magnitudu 6.8, jos jedan dokaz da se ne treba zdati u te ukupne magnitude.

Na ovom JSPu se stvarno moglo vidjeti puno razlicitih objekata. Ja naravno nisam zaboravio dvostruke zvijezde, uvijek bi provjerio ako bi koja zgodna bila na ruti za starhoppanje do nekog objekta. Na etu Kasiopeje sam naletio na putu do NGC 281, simpaticna dvostruka zvijezda sa sjajnom primarnom i nekoliko magnituda tamnijom drugom zvijezdom, medjusobno su vrlo blizu. NGC 281 je maglica koju sam jedva vidio sa svojim refraktorom i UHC filterom. Nepravilnog oblika, malo sjajnije od pozadine neba.

Eee, a onda je meni sinulo nešto što sam čitao po newsima, pa rekoh ajd da probam. Labud je još bio dosta visoko, uzeo sam UHC filter, upotrijebio ga kao monokl i golim okom vidio NGC 7000 iliti North America nebulu!! :))) kako luda stvar, fino se sve zatamni i pufff, eto ti mrlja kod Deneba! Ludnica :) Taj UHC filter je stvarno nešto što se isplati imati.. recimo, na ovom JSPu uopće nisam sa svojim teleskopom mogao vidjeti Veil nebulu iako je u dobrim uvjetima vidim bez problema. Sa UHCom je postala vidljiva, slabašno, ali ipak se vidjelo. Tad mi je Vjeko dozvolio da rukujem njegovim velikim..ehm, teleskopom, pa smo ubacili UHC u okular i show je počeo. Tamniji dio Veil nebule je bio najoštriji što sam ga do sada vidio. Baš kako je Luka rekao, kao dim kad gledaš onako postrance, oštrih rubova, tanko, prekrasno. Dobro, bilo je i boljih večeri na JSPu kada je Veil bio sjajniji, no ovo mi je najljepši pogled do sada. Kada su se svi izredali na Vjekinom velikom..teleskopu, uzeo sam stvar (kontroler) u svoje ruke i polako odsetao do drugog, tamnijeg dijela. To mi je bilo tako dobro... polako su zvijezde prolazile vidnim poljem, pravi SF doživljaj. A kad mi je sa ruba u okular polako počelo dolaziti drugi, sjajniji dio maglice, skoro sam zveknuo sa stoličice! Teško je za opisati doživljaj... maglica je bila tamo, skoro ju možes dotaknuti. A taj dio je dugačaaaaaak... i prepun detalja koje sam prije tek nekako mutno nazirao i više zamišljao. No ovo je sasvim druga priča. Pa šetnja traje s jednog kraja maglice, gledaš gdje je maglica tamnija, pa malo sjajnije nakupine, pa onda opet tamnije i na drugom kraju najsjajniji dio koji te opet natjera da na glas trabunjaš pridjeve koji imaju nemoguću misiju da opišu ono što osjećaš... još su mi se i smijali sa strane :) Onda sam kontrolerom (bzzzt na EQ6 se jedva čuje) "premotao" taj dio maglice na početak i predao štafetu. Uskoro je svima bilo jasno zašto sam buncao za okularom :)

Od Veil nebule smo se odvojili teškom mukom, a otprilike u to doba se polako naoblačilo. Oduševljeni viđenim, nismo namjeravali tek tako odustati, što se pokazalo kao vrlo pametan potez. U početku se ništa pametno nije moglo promatrati, osim Saturna koji je bio nisko na nebu, pa smo ga naciljali u SCTima. Iako vrlo nisko i iza tankih oblaka, za te uvjete je izgledao začudjujuće dobro. Polako je postajao svjetliji i skužili smo da se oblaci lijeno povlače. Zapravo, od tada pa do odlaska smo skoro stalno buljili u Saturn, i onda malo pronašli nešto drugo, onda opet Saturn... nisam više pravio bilješke, pa sad ne znam 100% točno što se sve gledalo, ali u igri je bilo dosta dvostrukih zvijezda i polako je počelo iživljavanje sa povećanjima.

Vid je naciljao zvijezde Castora (2.2" separacije) i razdijelio ga bez većih problema. Gledajući ga na povećanju od (mislim) 500x je izjavio da možeš gurnut prst izmedju njih :) Htjeli smo pronaći neke dvostruke koje su još bliže, ali u ADI priručniku smo u listi dvostrukih zvijezdi sa najbližim komponentama našli alfu Riba, separacije 1.7". To je bio pseći kasalj za Celestrone, ali moj refraktor je posustao. Zvijezdu je bilo vrlo teško dobro izoštriti, i na 266x, a pogotovo na 500x. Da ne pričam o tome kako se na tim povećanjima sve trese ("..lupa, udara...") i bježi iz vidnog polja. Ak ništa drugo, prvi puta sam vidio kako izgleda nepotpuno razlučena zvijezda, nekako neprirodno, duguljasto, vidi se da nešto nije u redu :) nažalost, prekasno sam se sjetio da sam mogao upotrijebiti MV-1 filter da mi izfiltrira kromatsku aberaciju. Al dobro, bit će još prilika.

Gledali smo sigmu Oriona, trostruku zvijezdu, ispod Alnitaka ("ona skroz lijevo" u pojasu). Separacije su 13" i 43", ali je Vid uspio prokužiti još jednu, puno tamniju zvijezdu, na otprilike također 13" udaljenosti od primarne (najsjajnije). Probati ću to negdje provjeriti, ako netko skuži je li to zvijezda iz "pozadine" ili smo možda slučajno upecali asteroid u prolazu, neka obavezno javi! Ah, da, naravno da su izvjesni nestrpljivci morali vidjeti M42, makar je izgledao totalno shugavo (Orion je ujutro još nisko).

Eee, a Saturn je, što se više odmicao od horizonta, bio sve bolji i bolji. Na povećanjima ispod 300x ga skoro uopće nismo promatrali! Bilo je i stackiranja dva barlowa što je rezultiralo povećanjem od 1000x na C8 :) Slika je bila loša, izoštriti je bilo nemoguće, ali me ugodno iznenadila montaža C8-ice kako je dobro podnosila naša mrdanja po fokuseru. C8 na fork montaži je ovu večer bio stabilniji od Vjekine kombinacije, ali to je zbog toga što Vjekin scope očito nije bio dovoljno dobro izbalansiran, pa je Saturn bio malo epileptičan na većim povećanjima. Šteta jer je seeing bio izuzetan, a na trenutke smo si umisljali Enckeovu pukotinu, na vanjskom rubu vanjskog prstena (A prsten, kaže moj ADI priručnik :) ). U jednom trenutku koji je trajao možda 1s sam bio 100% siguran da se vidi, no kasnije pukotinu nisam uspio ugledati toliko jasno. Često sam se za okularom izmjenjivao sa Lukom kojem se također činilo da se Encke vidi. Sve to se odnosi na C9.25 jer u C8 slika nije bila toliko oštra. To nipošto ne znači da je C8 loš, naprotiv, i u osmici je Saturn bio bolji nego što sam ga ikada vidio. Jednostavno, C9.25 se mogao malo bolje izoštriti i jasnije su se vidjeli neki detalji. Ne znam je li to samo zbog 1.25" promjera više, malo drukčije konstrukcije C9.25 naprema C8 ili Vjekin SCT još uvijek dobro drži kolimaciju iz tvornice...Vid, chekiraj kolimaciju na nekoj zvijezdi pod velikim povećanjem!

Da nastavim... hm, štajaznam, Cassini uopće ne moram spominjati, fina tanka linija po cijelom prstenu. Sjena planeta na prstenovima je bila fantastično oštra u oba teleskopa, unutarnji C prsten se bez problema vidio. Površina Saturna je bila u fantastičnim pastelnim bojama, ekvatorijalni pojas, pa tamniji prijelaz na polovima... promatrali smo do poslije 4 ujutro, a meni još nije bilo dosta. Ne, Saturn nije izgledao kao na fotografijama; bio je neusporedivo ljepši.

Oko Saturna smo vidjeli hrpu točkica, kao pčelice što se vrte oko meda (baš je imao takvu boju!)... ili kao buhice oko.., ma ne, ne tak, pčelice su romantičnije :) Baš sam komentirao da nisam siguran da su to sve sateliti. Jedan, najtamniji, je bio prilično blizu Saturnovom prstenu (sa "donje" strane, gdje su prstenovi prema Zemlji). Cartes du Ciel ga je identificirao kao Mimas, magnitude 12.9. Još malo niže od njega, svjetliji, Tethys, 10.2. Onaj koji je bio sa strane je Dione, 10.4.

Gledali smo i Jupiter, samo što je bio vrlo nisko i ništa se nije vidjelo. Da, gledao sam Saturn i u svom refraktoru, nije bilo loše, vidjelo se da je atmosfera mirna, ali nisam baš previše proučavao :)

Eee, zaboravih: Vid je napravio par piggyback fotki, sa 135mm objektivom i neke još plus 2x telekonverter. North America, Double cluster, M31, sta jos... M33? Ekspozicije su bile po 10tak minuta, jedva čekam vidjeti fotke. Praćenje je popravljao ručno, sa okularom u koji je umetnuo neke... nešto sa polar scopea? Uglavnom, vidio sam, baš se fino može ciljati zvijezda.

A u Luku se na povratku iz doma svom snagom zaletio Don, (ludi cucak od Vida), pa se razbio po shoderu :)))) heheh, koja scena :)))

Uglavnom...Tonči i ja smo došli doma (prespavo je kod mene) oko 6. Nisam mogao odma zaspati, svakakvi Saturni su mi se vrtili po glavi :) Jedva čekam sljedeći JSP :)

P.S.

(septembar 2002.)

| Home | Sadržaj | Galaksija | Sunčev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  |Efemeride |

vrh