Osmatranja

JSP 27.11.2000.

JSP 2.12.2000.

AD "Infinitum"

Instrumenti

Teleskopi:
povecanja

Planete

   

Sadržaj AM

          

Jupiterovi 
pojasevi i zone

osmatranja

---

Japetic star party

Boris Stromar  bstromar@grf.hr

JSP 2.12.2000.   
Cetiri majice, malo deblja kosulja, dvije jakne, duge gache, traperice, tri  para charapa i martensice su dobitna kombinacija za Japetic ove zime. To  sam sve imao na sebi i moram priznati da mi uopce nije bilo zima. Istina,  ja sam dosta izdrzljiv na hlanocu, ali ovaj put je razlika bila  drasticna..dok su svi okolo skakutali i kukali da oce doma, ja sam mogao  tamo biti sigurno jos nekoliko sati. No dobro, glavno da nam je bilo super,  a bilo je, barem meni. 

Na pocetku sam bio razocaran nebom jer nije bas bilo najbolje. Vidio se  Mlijecni put i sve, ali opet transparencija nije bila najbolja. Imali smo  cetiri teleskopa: Domjanov 8" dobs, moj 120mm refraktor, 90mm refraktor by  Kim i Meade ETX by Mirko. Domjan i ja smo cesto radili u tandemu - ja bih  nesto nasao u refraktoru, a onda bi to isli chekirati u dobsu. Bilo je  dosta problema sa stabilnosti teleskopa jer je puhalo, pa se sve klimalo.  Domjan je zaboravio uzeti podlozak pa bi se gledajuci kroz njegov scope  dobila morska bolest. Ni moj refraktor nije slavan po stabilnosti, pa bi se  nakon naleta vjetra tresao kao lik iz crticha na kojega je palo zvono..DOINGGGGG.G.G.G.. 

Na pocetku je Domjan odmah naciljao M42, pa smo se gustali u detaljima na  120x povecanju sa Mirkovim nebula filterom unutra. Ja sam u 42mm ultimu  ulovio M31 i njene galaksije - mali uvod u veceranji observing, a i sa nama  je bila jedna nova cura, pa smo joj malo morali pokazati spektakularnije  objekte. Tijekom veceri su se u raznim scopeovima redali najrazlicitiji  Messieri, ali to neka napisu drugi ako im se da. 

Od novih deep sky objekata sam vidio NGC 772 (mag. 10.3), galaksiju u  Jarcu. Usprkos dosta sjajnoj magnitudi, nije se vidjela bas najbolje, tak  kao jako blijeda malena okrugla mutna mrlja, blago svjetlija prema sredini.  Gledali smo je i u dobsu, bila je malo svjetlija, ali ne previse  impresivnija. NGC 2194 (mag. 8.5) je jedan zanimljivi otvoreni skup u  Orionu. U 42mm plosslu pri 24x povecanju lici na ne-bash-okruglu mutnu  mrlju, a na 80x (25mm plossl + 2x barlow) se neke zvijezde uspijevaju  razluiciti, dok su druge previse blijede i cine nekakvu blijedu pozadinu. Totalno je dobar. U blizini je NGC 2169 (mag 5.9), ali taj mi se nije  svidio. Sadrzi malo zvijezda koje se, istina, vide pojedinacno i ima ih  svijetlih, ali je prilicno siromasan. Oblik skupa lici na dva  jednakostranicna trokuta koja se medjusobno dodiruju vrhovima. Pokusao sam  pronaci jednu planetarnu maglicu unutar M46, ali uzalud, nisam je mogao  identificirati. Takodjer sam naciljao NGC 2359, u Skymapu navedenu kao  "bright nebula". Nisam siguran da sam nesto vidio, cinilo mi se da u  okularu imam nesto sto je malo svjetlije od pozadine neba, ali stvarno ne  znam. Trebao sam probati sa Mirkovim filterom, mozda bi bilo bolje. 

To su bili zapravo svi novi deep sky objekti tijekom veceri, ali  zanimljiviji su bili planeti. Ja sam se nakon par poznatih uvodnih deep  sky-a prebacio na Jupiter i Saturn, a ponovno smo ih gledali i pred kraj  star partya. Prvo mi se cinilo da ce se vidjeti losije nego prosli puta,  ali se kasnije ipak poboljsalo. Opet se vidjela hrpa detalja, a ovaj put  smo imali srece i cijelo vrijeme mogli vidjeti crvenu mrlju. Moram priznati  da je jos nikad nisam tako dobro vidio. Prije kada bi je gledao bi mi vise  licila na "rupu" u juznom ekvatorijalnom pojasu (SEB), a ovaj put se tocno  vidio ovalni oblik, svjetlija linija izmedju nje i SEB, a mozda cak i  naznake detalja unutar same mrlje. NEB je opet bio bogat detaljima,  zadebljanjima, tamnijim mjestima i slicno. NTB se vidjeo na prvi pogled, a  nakon nekog vremena pazljivijeg promatranja i NNTB. Kasnije me Luka  upozorio da se vidi i STB - i fakat, vidio se, iako dosta udaljeniji od SEB  nego sto je NTB od NEB. Takodjer je i puno tanji, poput NNTB. Tijekom  veceri smo vidjeli kako se crvena mrlja zarotirala skroz na drugu stranu  planete. Tada smo mogli opet vidjeti da je SEB podijeljen na dva dijela.  Jupiter smo takodjer gledali i u Domjanovom dobsu. Kod njega se slika vise  "ljuljala" nego tresla i trebalo joj je dosta vremena da se smiri, ali u  onim kratkim trenutcima kada nije puhalo i kada bi se atmosfera razbistrila  bi se vidjeli fantasticni detalji. Tesko mi ih je tocnije opisati jer je  prekratko trajalo. Domjan, hitno napravi stabilniji mount! :) 

Saturn smo takodjer promatrali, ali ne toliko dugo kao Jupitera. Pred kraj  sam se sjetio da potrazimo u dobsu Encke minimu u vanjskom prstenu. Dosta  ljudi je reklo da uspijeva vidjeti jedan dio gdje je manji intenzitet  svjetline prstena. Ja sam takodjer gledao, ali kratko. Previse se ljuljalo  i nije mi se dalo dugo cekati jer smo vec bili pred polazak za Zagreb. Moze  biti da sam nesto ugledao, ali ne mogu potvrditi 100%.

	Jupiterovi sateliti 2. 12. 2000. u ponoc. Io je prividno uz sam rub plante. [Crtezi su orijentisani onako kako se vidi kroz astronomski teleskop]

Ono najzanimljivije sam ostavio za kraj - primjetio sam, kasnije tijekom  veceri kada sam ponovo naciljao Jupiter - da se jedan satelit opasno  priblizio zapadnom rubu diska planeta. Odlucili smo to dalje promatrati da  vidimo sto ce se desiti - okultacija satelita ili tranzicija istog preko  diska plinovitog planeta. Skroz je bilo napeto, satelit (Io, zakljucili  smo, jer se brzo kretao, a ostali sateliti su bili previse udaljeni od  Jupitera da bi ijedan od njih mogao biti Io) se bio potpuno priblizio rubu  diska i nastalo je prepiranje je li iza ili ispred. Ja i Luka smo tvrdili  da je ispred jer se vidjelo kako je satelit malo svjetliji, a prelazio je  tocno preko malo tamnijeg SEB. To se lako moglo vidjeti u mom 120mm  refraktoru pri 133x povecanju (7.5mm plossl), a i u Domjanovom dobsu kojem  sam posudio svoj barlow, pa smo se gustali na Jupiteru pri povecanju od  240x. I stvarno, uskoro nakon sto smo Luka i ja tvrdili da se Io vidi  ispred Jupitera cijelo vrijeme, a neki drugi da ga nema, smo mogli  primjetiti crnu tockicu na Jupiterovom disku - sjenu! Odlicno je izgledala,  mala i ostra, a ako bi se potrudili, odmah do nje se mogao vidjeti i  svjetli disk satelita iznad povrsine Jupitera. 

Stvarno je bilo genijalno. Prvi puta da smo "live" gledali pocetak  tranzicije, a jos je bilo i "napeto" jer nismo tocno znali sto ce se  desiti. Io se full brzo pomicao, vec u 10tak minuta promatranja se vidio  pomak. Nakon tog "showa" je skvadra odlucila da im je previse hladno da jos  ostanu na Japeticu, tako da smo slozili stvari i pokupili se u Zagreb. Jos  jedan ludo dobar star party je zavrsio. Vidimo se sljedeci put! 

vrh