AM Home

am@astronomija.co.yu

 

Japetiæ
Japetiæ 22/23. 10. 2001
Japetiæ 12/13 10. 2001.
Japetiæ star party
JPS 26.08.2001.
JSP 27.11.2000.  
JSP 3./4.8.2002

 

Sadržaj AM

 

 

žurke

JSP 1.10.02.
(Japetiæ star party)

 

Vjekoslav Babić

vjekoslav@dizzy.hr

1. 10. 2002.
Juèer kasno prijepodne nazvao me Marko da jel bi išli na Japetiæ. Vedro je i prognoza je super i baš bi bilo dobro da se skupimo u nekom normalnom broju i da nabacimo neki polunoæni observing. Ni on isto ne bi mogao dugo ostati jer radi, pa bi se vratili negdje brzo iza pola noæi. Baš super, mislim si ja, promatrajuæi stratokumuluse prema sjeveroistoku i pitam se zašto me nitko nije zvao dan ranije jer je nebo bilo fantastièno. Ali dobro, ako bude nebo ok naveèer, idem i ja.

I tako, dan polako prošao, oblaci koji su se stidljivo pojavljivali i odjavljivali sad su bili potpuno nestali, a mi se svi skupa dogovorili u 19:30 na Baèvici. Marko je navratio do mene doma pa smo nabacili Warcraft, onako, za rekreaciju. Na Baèvicu smo, naravno, zakasnili, bilo je veæ 19:40. Tamo su nas èekali Mirko, Luka i Ivana, koji su polagano ispijali nešto tekuæe. Uskoro su se pojavili Lovro i Njegovo Velièanstvo 16". A ubrzo je došao i Bobo. Na Baèvici smo se malo rasprièali o, ehm, aktualnoj situaciji u makro i mikroekonomiji našeg društva kao takvog, no kako smo svi što prije htjeli biti na Japetiæu, nismo se dali nièim zavesti. Pa smo krenuli.

Bili smo s dva auta: Bobo, Luka, Marko i ja u mom Puntu te Lovro, Mirko i Ivana u Lovrinom The Jeepu. Kad smo stigli na Japetiæ za petama nam je veæ bila i Sabina koja je stigla na Japetiæ skoro istovremeno s nama. Sa Sabinom je došao i njen novi scope - 8" Soligor reflektor, bivše Vidovo oko sokolovo.

Veæ putem, dok smo se još vozili u autu, Bobo, Luka i Marko su povremeno skicali kroz prozore i komentirali da "kako je nebo ludooo", no kakofoniju koja je nastala na japetiækom parkingu nakon što smo otvorili vrata auta, izašli van i pogledali prema gore jednostavno nije lako opisati. Nebo je bilo toliko bistro i toliko tamno da se stvarno ne sjeæam kad smo tako dobro nebo imali na Japetiæu. Još nije bilo ni toliko kasno, niti je Trokut bio visoko, ali svejedno je veæ bio dovoljni mrak da se M33 bez posebne adaptacije na mrak veæ nazirao golim okom, a zvijezde su se razluèivale skoro do horizonta. Kao na moru. U smjeru Zagreba, gdje je obièno lebdjelo jezivo naranèasto svjetlo, sada je nebo bilo skoro jednako tamno kao na ostalim dijelovima. Prema sjeveru, gdje su se zadnji puta vidjele tek sedam glavnih zvijezda Velikog nam Mede sada se vidjelo puno toga. A nad glavama... mlijeèni put koji je doslovno blještao. Ne znam... možda malo pretjerujem, ali stvarno je bilo fantastièno. Neko vrijeme smo jednostavno zurili u zrak i divili se kolièini zvijezda i bistrini atmosfere. Bobo i Luka su odmah marljivo uzeli ADI priruènik i, takoðer bez posebne adaptacije na mrak, utvrdili da je granièna magnituda oko 5.7 ili tako nešto. Ne znam da li su ovaj postupak ponovili kasnije, kad su nam se oèi privikle na mrak, no sama èinjenica da smo tek što smo izasli iz auta bili u stanju vidjeti sve ovo dovoljno govori kakvo smo nebo juèer imali. Eeeeee...

Na parkingu je Lovro veæ razvlaèio trussove od svog dobsa, a bilo je veæ 21:40 kad sam ja poèeo montirati Celestrona. Pred kraj montiranja sam si brijao kako uopæe ne bih ni trebao stavljati dew shield, jer da nema vlage u zraku a do ponoæi se neæe stiæi skupiti na schmidt plate. Kako li sam samo bio u krivu :-) Sreæa pa su me nagovorili da ipak stavim dew shield.

Observing je poèeo negdje oko 22:00. Ovaj puta nisam htio zapoèeti star party ritualnim promatranjem M13, pa je to umjesto mene uèinio Marko. Konstatirao je da "i nije baš nešto" i odbauljao. Naravno da nije bilo nešto kad je okular bio sav zamagljen!! Ja sam majstorski postavio finder tako da kad se traži kroz njega nos bude skoro prislonjen uz okular, pa se za svaku minutu koristenja findera nakupi oko litra i pol kondenzacije na okularu. Unatoè ovome, nije mi se dalo zarotirati visual back da popravim ovu pogrešku. Ne znam što je bilo u pitanju, no stvarno mi se nije dalo :-S Umjesto toga sam èuvao okulare po džepovima gdje su se brze odmagljivali. No nisu samo moj i ostali nosevi bili krivi za zamagljenost okulara... èini mi se da je bilo sve više i više vlage u zraku i da se kondenzacija svejedno nakupljala na okularima.

Moj prvi pogled bio je prema NGC 6543, Cat's Eye maglici. Ovu sam zadnji puta promatrao pa neæu osobito opisivati. Moram samo napomenuti da me iznenadilo kako sam i ovu maglicu vidio u finderu i kako je tamo izgledala doslovno kao zvijezda. Vrlo je velikog površinskog sjaja i na manjim poveæanjima vrlo je homogena i izgleda kao defokusirana zvijezda sa malo oštrijim rubovima. Na veæim poveæanjima jasno je vidljiv disk, no nikakvih detalja juèer nisam primijetio. Možda bih trebao malo pažljivije i dulje promatrati ovaj objekt, no juèer jednostavno nisam htio na to gubiti vrijeme. Odrekao bi me se moj Celestron: umjesto da skidam 12 magnitudne galaksije, ja piljim u 8 magnitudnu planetarnu maglicu. Svetogrdje :-)

E, zato sam se ja prisjetio kako je bilo zadnji puta super i kako smo skidali super tamne galaksije, pa sam se i ovaj puta bacio na posao. Odluèio sam poskidati neke tamnije NGC-ove iz Perzeja, pa sam u blizini Algola relativno brzo naciljao NGC 1122. SkyAtlas Companion kaže da je vrlo tamna, vrlo malena i okruglièasta. Potcrtavam sve ovo. Malo sam se namuèio tražeæi jer mi orijentacija nije išla baš najbolje - Algol je bio na takvom položaju da gledajuæi kroz finder nisam mogao ni sjediti, ni stajati, ni èuèati ili klecati, nego izvoditi neku rahitiènu kombinaciju svega ovog u najbolesnijim omjerima, a još uvijek s nedovoljno uspjeha. Uglavnom, kad sam se konaèno ispravno orijentirao, stvari mi je poèeo otežavati nebalansirani teleskop. Unatoè naporu koji smo Marko i ja uložili u balansiranje teleskopa, ovaj je u nekim položajima jednostavno otkazivao poslušnost i samoinicijativno se rotirao u neželjenim smjerovima. Kako za rebalans nisam imao vremena, trpio sam ovo (a i EQ6 montaža skupa sa mnom) pa sam se èešæe služio koènicama i fine kontrolama. Uglavnom, ovaj objekt je prilièno taman, ali jos uvijek dovoljno uoèljiv. Udaljen je od nas 160 mil. svjetlosnih godina, a SkyAtlas mu deklarira magnitudu na 12.1. Na SEDS-ovom NGC siteu magnituda je deklarirana na 13, pa se drzim ja ovog podatka :-) Nekako mi draže reæi da sam gledao objekte magnitude 13!

U blizini su se nalazile dvije galaksije relativno blizu jedna drugoj: IC 284 i NGC 1186. Da sam na Japetiæu imao pri ruci The Sky, vjerojatno bih ih strpao u isto vidno polje (na mom Celestronu taman stanu na oprecne rubove vidnog polja), no buduæi da su oba objekta prilièno tamna (11.5 i 11.4, za potonju SEDS takoðer tvrdi da je 13) a moj 32 mm okular se konstantno maglio, ovo nisam uèinio pa sam ove objekte promatrao pojedinaèno. Obje galaksije od nas su udaljene 120 mil. svjetlosnih godina.

Ne puno dalje nalazila se zanimljiva skupina od dvije galaksije: NGC 1272 i NGC 1275. Ove dvije su dovoljno blizu da stanu obje u vidno polje i da su prilièno uoèljive, no njihove magnitude (11.8 i 11.9) bile su dovoljan razlog da se nisu obje dovoljno lako uoèavale. Dok su prethodne dvije galaksije vrlo vjerojatno èlan neke skupine galaksija, ove dvije su potpuno nesrodne i jednostavno se nalaze na istom vizualnom pravcu. Prva je od nas udaljena 190, a druga 230 mil. svjetlosnih godina. Kad sam danas išao gledati Digital Sky Survey slike ovog dijela neba, u ovom vidnom polju izbrojao sam ukupno 35 galaksija (da, trideset i pet!), no magnitude im vjerojatno silaze i do 17 i vise. No vjerujem da bi se njih još èetiri ili pet moglo naæi u vizualnom dometu mog teleskopa, pa æu se i sljedeæi puta rado vratiti na ovaj dio neba da potvrdim svoje sumnje.

Tu negdje u ovom trenutku prišao mi je Bobo koji je sa sumnjom pratio moje 12+ magnitudne pothvate (ne èudim se, cijelo vrijeme je nešto slikao po parkingu i gledao u LCD display svog digitalnog fotiæa, tako da mu adaptacija na mrak i nije bila baš osobita) te mi rekao: "Daj šta tu skidaš to šta nitko ne vidi, ajde skini 772!" Companion mi je objasnio da se radi o galaksiji 10.3 magnitude, udaljenoj 110 mil. svjetlosnih godina, koja je svijetla, vrlo velika i okrugla sa malim, vrlo svijetlim i mutnim sredistem. A Bobo je ustvrdio da se ovaj objekt nalazi na nekoj top listi, nisam više zapamtio kojoj. Ako se radi o ADI top listi, kastrirajte me slobodnim stilom na prvom sljedeæem sastanku

:-) Uglavnom, ovaj objekt je bio toèno takav kakvim ga companion opisuje. I što je najbolje, nakon onih tamnih flekica sa svojih 10.3 je stvarno svijetlio u okularu. No nije mi se dalo gledati ovako svijetle objekte pa sam pitao Bobu jel ima kakvu ideju za nešto tamno. I onda je pao nesretni prijedlog da pronadjemo Bubble nebulu, iliti po naski NGC 7635.

Ova je naime jedan od onih objekata za koje SkyAtlas Companion ne navodi magnitudu što može znaèiti jedino da je toliko tamna da joj se magnituda ne može jednoznaèno ili jednostavno odrediti. Sva sreæa pa se ista nalazila u takvom kutu od zenita koji je ne baš u zenitu pa da olakša traženje, a opet ne predaleko da stvar uèini potpuno trivijalnom, veæ upravo tamo gdje se treba istodobno iscasiti svih 7 vratnih kraljezaka da bi se objekt locirao pomoæu findera. Bobo i ja smo naizmjence, ležeæki i u raznim drugim položajima za koje još nije izmišljena rijeè, pokušavali pronaæi ovaj objekt, a na kraju je Bobo slavodobitno uzviknuo kako je našao. Da, našao je lokaciju gdje se objekt nalazi, a sa UHC filterom se zaista i nazirao nebulozitet. No, od mjehuriæa nije bilo ni traga ni glasa.

Kako je veæ bilo prošlo pola noæi, poèeo sam se polako spremati. Sutra je radni dan, treba se rano diæi, zaraditi kruh svoj svagdašnji u znoju lica svoga, a star party spremiti meðu uspomene. Jedne od onih boljih uspomena. Iako je prilièno kratko trajao, ovaj star party neæu zaboraviti jer je zbilja bilo super. A danas, kad sam pregledavao SkyAtlas, u susjedstvu gore opisanih objekata sam primijetio zilijun galaksija i galaksijica, pa mi je stvarno žao da nisam imao više vremena da ih odvalim barem još nekoliko. Ima tu svega, od NGC-ova 11 i 12 magnitude, preko tamnih IC-ova sve do neuhvatljivih UGC-ova. Jedan od ovih, a za koje neæu dopustiti da mi promaknu sljedeæi puta, svakako je UGC 2296 u Ovnu. Ova je galaksija od nas udaljena èak 440 milijuna svjetlosnih godina, a SkyAtlas tvrdi da je èak 13 magnitude. Baš me zanima tko æe koga nadmudriti sljedeæi puta. Joj, kako bi bilo dobro da to bude veæ ovaj vikend.

Na povratku za Zagreb skoro sam na sve pobio. Vozeæi auto, malo mi se, jelte, prispavalo, pa su me Bobo i Luka u duetu panièno i ne baš umiljatim tonom glasa upozorili da se vozim po sasvim krivoj strani ceste s tendencijom potpunog napuštanja iste. Èak i Marko, koji je do tada nevino spavao na suvozaèkom mjestu probudio se od ove buke i pridružio se ekipi iz pozadine tako da sve da sam baš i zaspao ne bih mogao ne èuti njih trojicu. Uglavnom, to je postao razlog da se zaustavimo malo kraj ceste, da ja udahnem svježeg zraka, a Bobo slika posljednje slike sa ovog JSP-a, one "pastoralne", sa mjesecom na kraju posljednje èetvrti kako visi nad istoènim nebom.

Eto, nadam se da æe nas nebo poèastiti jednakom bistrinom i za ovaj vikend, pa da nabacimo neki opaki observing i da pokažem NGC-ovima u Perzeju, Andromedi, Trokutu, Ovnu i ostalim živinama tko je tu gazda :-)

(oktobar 2002.)


| Home | Sadržaj | Galaksija | Sunèev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  |Efemeride |

vrh