Osmatranja

JSP 2.12.2000.

AD "Infinitum"

Instrumenti

Teleskopi:
povecanja

Planete

   

Sadržaj AM

          

osmatranja

---

Japetic star party

Boris Stromar  bstromar@grf.hr

JSP 27.11.2000.  
Na jucerasnji star party smo se prvo uputili Lovro, Ana, Petra, Marko i ja, sa Lovrinim autom. Ostali su trebali doci kasnije (Mirko, Luka, a dosao je i Darijo), a vise nas nije bilo jer smo bili kratki sa prijevozom (ja npr. nisam imo benzina, a ni para).  

Na Japetic smo dosli poslije 21h i ugledali bistro nebo i sjajan Mlijecni put. Jupiter i Saturn su bljestali visoko na nebu. Prvo sto sam ucinio nakon slaganje teleskopa je bilo da u dijagonalac strpam svoj novi okular, 42mm Celestron Ultima plossl. Naciljao sam M31 i u istom vidnom polju bez problema strpao i njene dvije satelitske galaksije. Moram priznati da su galaksije izgledale do sada najbolje u mom refraktoru. Maleno povecanje (24x) i veliko stvarno vidno polje su ih fino obuhvatili u cijelosti, iako je M31 malo iscurila van.  

Skvadra je htjela gledati planete, ali sam se morao malo izhivljavati sa novim okularom pa sa naciljao double cluster. Eeee, ludila...oba skupa su stala u vidno polje bez da se ramenima sudaraju sa field stopom. M42 je bio sljedeci, ali se nije najbolje vidio u tom okularu jer je bio jos relativno nisko, smetala su svjetla Jastrebarskog i pozadina je bila previse svijetla. Zakljucak: okular je lud, a treba ga upotrebljavati na velike objekte, ali dalje od grada, inace je kontrast slab na maglicama.  

Crtez pojaseva i zona na Jupiteru. Brojevi sa strane desno oznacavaju vreme rotacije pojedinih zona i pojaseva [tabela pojaseva i zona]

Nakon sto sam konacno zadovoljio znatizelju, uperio sam makinu prema planetima. Prvo, Jupiter. Na 133x povecanju je mali disk bio zasicen detaljima i vapio je za josh. Najbolje je izgledao pri 200x (10mm kellner + 2x barlow). Atmosfera je bila stabilna, nije puhalo i inace klimave nogice tronosca su odradile svoje bez pretjeranog tresuckanja. Svi prisutni mogu potvrditi kako je Jupiter super izgledao. Prvo sto sam primjetio je da je juzni ekvatorijalni pojas (SEB) podijeljen na dva dijela tankom svijetlom prugom nepravilnog oblika. Ludo. Na sjevernom ekv. pojasu (NEB) su se vidjele nepravilnosti i jedno izrazeno zadebljanje na zapadnom dijelu. Kada sam Jupiter ponovo promatrao kasnije mi se cinilo kao da na NEB vidim bijelu prugicu, slicno festoonsima koji obicno imaju oblik "zareza" i spajaju dva razlicita pojasa preko jedne svijetle zone. E ovo je bilo slicno, samo obrnuto - bijela prugica koja spaja dvije zone preko tamnog NEB. Iznad NEB se bez problema vidjao jos jedan pojas, sjeverni umjereni pojas (tak se zove, kratica NTB) puno tanji, ali ga se lakse vidjelo nego obicno. I po prvi puta sam uspio ugledati JOS jedan pojas iznad NTB: NNTB! Taj pojas je bio jos tanji i jedva se vidio, ali ipak je bez sumnje bio prisutan...fantasticno..a iznad njega (sad se hvatate za glavu, pa nije valjda jos jedan pojas, ali ipak nije :) ) se kuzilo zatamnjenje na polu (NPR, sjeverno polarno podrucje). Na juznoj polutci nije bilo toliko pojaseva. Osim poduplanog SEB se vidjelo tamnije juzno polarno podrucje (SPR, south polar region). Uglavnom, stvarno je bilo fantasticno, cak i na prvi pogled, a u trenutcima kada se atmosfera razbistrila bi bilo jos bolje. 

Saturn smo takodjer dugo promatrali. Cassini pukotina se vidjela bez ikakvog problema, a nazirali su se i neki detalji u vanjskom prstenu, mozda naznake Encke minime, ali vjerovatno sam halucinirao. Medjutim, na trenutke je tamo necega bilo. U biti sam se previse koncentrirao na taj dio prstena da sam zaboravio potraziti unutrasnji C ring i pogledati detalje na disku.  

Ipak, predugo smo gledali planete jer se u medjuvremenu transparentost smanjila. Naciljao sam Flame nebulu u Orionu i jako se slabo vidjela. Ali zato sam se sjetio chekirati sjajni Rigel i njegovu malu zvijezdu pratilicu (uh, glupava rijech). Na 133x nisam mogao ugledati "kompanjona", ali se kuzio na 200x. Dovoljno su udaljeni da se razluce bez problema, ali Rigel uzasno jako bljesti pa nije lako ugledati malenu zvijezdu pokraj njega. Nakon toga sam mogao skuziti obje zvijezde i na 133x. Sigmu Oriona smo gledali kasnije, ali kad sam vec u Orionu da je spomenem. Iako nema izrazenih bojica, lijepo je bilo vidjeti trostruku zvijezdu, sjajnu glavnu i dvije manje sjajne (ali medjusobno slicnog sjaja) zvijezde pokraj nje.  

Nakon toga sam se pokusao baciti na neke nove galaksije u Pegazu, ali bezuspjesno. Ugledao sam samo jednu, NGC 7814 (mag 10.6) i to jedva. Klasicna mutna mrlja, nisam cak ni skuzio da li je mozda malo izduzena. nema izrazenu jezgru. Pri 80x povecanju ju je bilo lakse uociti.  

Kod bete Jarca su tri galaksije blizu jedna drugoj, ali ni njih nisam uspio detektirati, pa sam odustao od galaksija. Neko vrijeme sam promatrao M42 i u trapeziumu pokusao vidjeti E i F zvijezde (petu i shestu), ali bezuspjesno. Svejedno, M42 je vrvila detaljima na povecanju od 133x. nakon jos malo promatranja Jupitera sam skicnuo M41 (ispod Siriusa) koji je bio prilicno bezvezan i M44 koji definitivno nije teleskopski objekt. 

Pred kraj sam ugledao jedan sjajni meteor (mozda Taurid) magnitude 0. Ostali su vidjeli vise meteora od mene, a na pocetku su vidjeli jednog sjajnog zelenog kako se raspao, ali to nek vam oni napisu ako hoce. To je tak kad stalno buljim u okular i onda iznad mene na nebu sve svijetli i explodira, a ja se bunim kak se ne vide galaksije :)  

             vrh