|
Pozdrav
Sve je pocelo mojim dugogodisnjim dvoumljenjem dali da odem na Letenku, da li ce utisci koje steknem tamo opravdati nesvakidasnje "truckanje" busom od Doboja pa do Novog Sada. Citajuci ranije izvjestaje na saitu, sa predhodnih kampovanja ova godina je bila prelomna za mene, jer sam procitao da se ovaj put organizuje prevoz do same Letenke sto me je i ohrabrilo. Naime pogodno za mene je bilo i to da sam imao prijatelje u Novom Sadu pa mi je to bila olaksica. I tak dosao sam ja dan ranije u Novi Sad da bih pripremijo, eventualno pokupovao jos sta mi tereba i prenocio kod prijatelja i da bih sutradan poslije podne uhvatio pravac put eksponata stare parnjace u gradu.
I tako cim sam izasao iz grackog busa kod parnjace sa teskim rancom na ledjima prvi zadatak mi je bio da prepoznam nekog sa fotki iz proslog kampa. I tako sam ugledao iza novosadcke guzve kako se grupa ljudi, ispred nekog busa namijestaju da se fotografisu tako da sam znao da je to to. Malo sam i ja pozurio i stigao sam da se namjestim u kadar. Poslije malo duzih fotografisanja usli smo u bus koji je ubrzo krenuo ka Letenci. Dok smo se "truckali" do gore (duze nego sto sam ja mislio da ce trajati) upoznao sam u busu kolegu po hobiju, Dragana mog zemljaka cije sam tekstove takodje citao na saitu. Moram priznati da je on bio malo prijatno iznenadjen kada je saznao da ima jos astronoma u Bosni. Cim smo izasli na odrediste mijesto je bilo mi je bilo prepoznatljivo po drvenim klupama i kosevima za basket, upoznao sam jos dosta tu prijatnog svijeta koji su mi i kojima sam pomogao u (moram tako reci) "sportu" koji se zove sklapanje satora. Kako se noc primicala tu su se na travi pojavili spremni teleskopi usmjereni ka nebu. Nebo koje sam vidio te prve noci me je fasciniralo kod mene u Doboju moram reci nema takvog neba, ovdje sam vidio neke M-ove golim okom sto je nemoguce u mom prigrackom naselju punom ulicne rasvjete, nebo i mlijecni put su se vidjeli na Letenci skoro u 3D. Bilo je tu i par nezadovoljnih "teleskobdzija" zbog refleksije velike kolicine svjetlosti sa platna video bim-a, iznenadila me je pojava velikog broja digitalnih fotoaparata koje sam vidio na Letenci. Imao sam tu cast da ugledam po prvi put planetu Uran cak i golim okom koju nisam cak ni ja svojim svojim 114 milimetarskim teleskopom mogao kod kuce da nadjem. Sutradan subota je pretezno bila rezervisana za astronomske pricice uz po koje lagano pivo, a nisu nas mimoisli ni problemi sa signalom mobilne mreze koji je bio pretezno slab koji je bio nasa jedina veza sa civilizacijom i koja nas je svakog po malo cinio nervoznim. Naredna noc je bila savresena sto se tice vremena kao i predhodna u kojoj je bilo organizovano takmicenje za teleskope i gdje je sudija imao pune ruke posla, dok smo mi ostala druzina povaljala se na deke i "piljili" u nebo. Ja sam licno imao namijeru da sacekam Veneru, ali nisam istrajao tako da sam poslije tri otisao u svoj sator da odspavam. Sutradan kad sam ustao moglo se primjetiti da su neki vec otisli tako da su se tog hitrog jutra podjlile nagrade, a ja sam dosao do par proslih brojeva magazina "Astronomija" , utom doslo je i dvanaest sati. Stigao je i taj bus za povratak, na brzinu sam pokupio brojeve telefona novih prijatelja i spakovao sator. U Novi Sad smo stigli brze sto je bilo za ocekivati, zvjezdoljupcima sam pozelio vedro nebo i da se vidimo dogodine. Moram priznati da sam ocekivao vise predavanja, da cujem necija iskustva i saznam nesto vise. Zelio bih da se zahvalim i pozdavim osobe koje su zasluzne za organizaciju ovog kampa i da je ovaj kamp za mene jedno veliko prijatno iskusvo koje necu zaboraviti, vjerovatno se vidimo iduce godine. Vedro nebo zeli vam Jesenko Gajic iz Doboja. (jul 2004.)
|
