|
Izveštaj Letenka 2008 Nakon nekoliko godina, napokon se sve posložilo tako da smo mogli otići na Letenku. Sada mi je žao što nismo bili i prošle, pretprošle i pretpretprošle... godine. Letenku stvarno treba doživjeti! Tjedan dana prije početka Letenke-2008 nismo bili sigurni tko će od nas i kako otići na Letenku. Naposljetku, silom prilika, smo se dogovorili da Gregor i Dalibor te njihovo dvoje suputnika idu s jednim autom a nas dvoje s drugim. Gregor i ekipa javili su se nekoliko puta tijekom vožnje a zadnji je poziv bio nedugo nakon prelaska granice, od tada gase mobitele jer minuta razgovora dođe punih dvadeset kuna (3EUR)! Zorkić kasnije javlja da su stigli a nakratko se čujem s Daliborom na Zorkićev telefon – sve je ok, na Letenki je super. Nas dvoje smo krenuli oko jedan iza podneva. Autoputu nikad kraja, no stara dobra Vectra 2.0 automatic guta kilometre i evo nas na granici. Putem se čujemo sa Zorkićem i Dragovićem. Sve pet! Odbor za doček je spreman. Nakon granice mjenjamo eure i prvi puta u ruci držimo – dinare. Konverzija valute za nas je jednostavna, samo treba pomaknuti zarez jedno mjesto u lijevo i nema problema. Reponj šalje poruke da obvezno svih pozdravimo te da je domena www.astronautika.com uspješno registrirana (zašto je ona važna –kasnije). Stigli smo po vrućini oko šest navečer. Odmah nailazimo na Gregora i ekipu. Ubrzo dolazi Zorkić, Šustar, Miladinović.. a sa teleskopske livade spušta se Mitrović, s komentarom – uuh pa mnogo si lepši na slici nego uživo! :) Uskoro dolazi još nekoliko ljudi, sve ekipa koju znamo već duži niz godina ali nikada se nismo vidjeli uživo. No to kao da nikoga ne smeta – toliko se dobro poznajemo da izgleda kao da smo godinama zajedno roštiljali u vrtu. Opuštena atmosfera i prijatelji svuda uokolo. Šatora i opreme kao u lijepoj priči za malog astronoma pred spavanje. Noć brzo dolazi. Umorni, i nakon obilaska Letenke u Zorkićevom društvu odlučujemo se smjestiti u šatoru na livadi. Podižemo šator, pričamo s ljudima, pregledavamo teleskope (Miladinovićev "otvoreni" teleskop je posebna priča) i ubrzo odlazimo na spavanje pod zvjezdama. Teleskop, allsky kamera, podjela poklona – sve to ostavljamo za sutra kada se odmorimo. Na Letenci sve izgleda kako se odvija samo od sebe i kao po špagi.. Buđenje u pola šest ujutro. Mravik i Đoka spavaju niže našeg šatora, svatko na svoju stranu ali uvijek jedan do drugoga. Odmah ispred nas velika boca ožujskog i tri ispružene uspavane ljudske prilike – Štromar, Nikolić i Luka. Došli su kasno u noći.. Budan je i Koča. On je ove godine "bog i batina" organizacijskog dijela nakon Zorkića. Sjedimo i pričamo o zgodama i nezgodama njegovih izviđača.. Podne dolazi prebrzo, sjedimo, hodamo, pričamo, slušamo.., dolazi Dragović, Snežana i mala Jelena. Ubrzo Toma, Sale i ?? te Dragović s familijom uz nas dvoje brišemo na umjetno jezero nedaleko Letenke. Sat-dva kupanja i evo nas nazad. Jelena je nakon izlaska iz vode pronašla malu zmiju pa se nakratko igrala s njom ko pravi profesionalac. Lijepo je vidjeti da se djeca ne boje životinja, samo zato jer ih nazivamo – zmijama. Po dolasku očekuje nas lansiranje raketa vrijednih tamošnjih raketara. Navečer upoznajemo Ljubomira, Stojanova, Behaudina – sve redom izvrsni ljudi. Dogovaramo se članke za M111, na okruglom stolu raspravljamo o prvom pikosatelitu i svemu onome što nas očekuje u ovom složenom projektu, projektu ekipe ljudi bez barijera a koja je većim dijelom došla na Letenku. Odslušali smo Gregorovo, Srđanovo i još nekoliko drugih predavanja.. Kasnije na livadi postavljamo naš mali teleskop (60/300) i rudimentarni prototip allsky kamere kojoj je zrcalo – posrebrena žarulja! Ona je izazvala puno pažnje i komentara, a Koča se "krstio i levom i desnom" uz pravi igrokaz – "da sam umro ne bi verovao"... eh da nam je to bilo snimiti.. Stojanov se htio menjati – njegova allsky za našu allsky ali nismo dogovorili koliko da nam još nadoplati:) Jožef je napokon vidio što je pokrenuo svojim davnim člankom o allsky kameri učinjenoj od kutije za cipele i ukrasne loptice za božićno drvce.. Smračilo se u cijelosti, te se priključujemo natjecanju i lovu na eM-ove.. Kasnije pa sve do tri ujutro na livadi beskrajno raspravljamo o astronomiji, ljudima, projektima.. Taman kada smo krenuli u šator na spavanje iznenadio nas Zorkić – meso s roštilja došlo je kao naručeno. Zaspali smo valjda u četiri ujutro uz otvorena vrata šatora.. Dani prebrzo prolaze, već je nedjelja. Nakon kviza te podjele nagrada, uz grah i vino ljudi se pomalo pozdravljaju i odlaze kućama puni dojmova. Vidimo se naredne godine ali i prije – kako tko i kako gdje. Nas dvoje smo produžili do Beograda i bili gosti kod Dragovića i obitelji do utorka. Knez Mihajlova, Naroda opservatorija, Kalemegdan, Kuća cvijeća, Topčider, Surčin.. samo su neke od lokacija grada koje smo obišli. Četiri stotine kilometara autoputa prebrzo je prošlo u priči, fotkanju...pri 140 km/h.. Noć s utorka na srijedu spavali smo u našem krevetu, u kući, no čini nam se kako je duh ostao na Letenki... Ostali su lijepi dojmovi, produbljena prijateljstva..ali i punoo posla! Objavili smo po prvi puta u javnosti (Gregor) gotovo siguran pronalazak dosad nepoznate extrasolarne planete, no treba još ponoviti mjerenja najesen, a projekt CASP sada kreće kao međunarodni projekt .. Marino i Marcela
Organizatori astronomskog kampa:
(11.06.2008.)
|
|
