|
Novi Sad Stegla bome zima u subotu uveče. Mesec oko ponoći odskočio i vedro je bilo prilično, ali zima se opasno uvlačila u telo. Uskoro, cupkamo svi u mestu. Slabo to pomaže, ali ide nekako automatski. Na keju smo nas pet ili šest. Prava mala astronomska banda. Čitava armada brodova prolazi rekom, a mi gledamo u nebesa. Tačno na vreme i tačno na pravo mesto udarila senka Zemlje po Mesecu. Mi skakucemo; oni sa fotoaparatima guraju objektiv u okular teleskopa. Nemamo nekakav adapter pa se sve radi iz ruke. Onda razmenjujemo poruke, smsujemo sa prijateljima. Javljamo da smo dobro i da je vreme kod nas dobro. Uskoro Radan javlja:
Zatim stiže i druga poruka:
Iz Zagreba je sledio kratak i mrzovoljan odgovor:
Onda se opet javio Marino:
I ond jos jednom Marino:
I tako dalje, sve je bilo cool. Sva sreća pa je došla magla, te odosmo kuci. U tople krevete, wow. Beograd
...Ja sam posmatrala iz Zemuna i sa bg opservatorije interferometarskim šestomilimetarskim ocnim sistemom s cccd kamerom beskrajne memorije, bez mogucnosti reprodukovanja snimaka... i bas je bilo lepo... od oblaka ni traga... uzivanjcija, ali bogme je bilo 'ladno' pozdrav, Skoplje
Pošto je pomračenje Meseca dogadjaj koji traje dosta dugo imalo se vremena i za priču, za koka kolu i cigaretu. Kod slikanja smo pribegavali tehnici pravljenja nekoliko slika sa različitim expozicijama, a expozicije duže od sekunde smo radili ručno tako što smo postavljali štit (obična srna krpa) ispred objektiva. Prvo bi smo postavili "štit" zatim otvorimo blendu i sačekamo par sekundi sa se smire vibracije od udarca ogledala u aparatu i otvaramo štit. Sekunde smo brojali na glas gledajuci u sat, a zatim po isteku željenog vremena , štitom ponovo zatvotimo objektiv telskopa i zatvorimo blendu. Ili u prevodu jedan čovek za otvaranje blende, jedan za držanje štita (štitonoša :-)) ) i jedan što je dežuran da gleda u sat i broji na glas i jedan što zapisuje. Zači četvoro ljudi za jednu fotku. Ekonomično korišcenje ljudskih resursa. OK moram priznati da je bilo i nekoliko KIKS fotografija jer se to četvoro ljudi treba usihronizovati, tako da je dolazilo do nasumičnog okidanja. Pa ne može sve biti idealno, a dobro i dođe na toj hladnoći da se čovek malo nasmeje. Bilo kako bilo uspelo nam je 35 fotografija od kojih možete videti nekoliko koje vam šaljem. Sada čekamo leonide jer izgleda da se nismo dobro smrzli na pomračenju. Pozdrav iz Skoplja
(novembar 2003.)
|