AM Home

am@astronomija.co.yu

Vansolarne planete

Atmosfera na
planeti HD 209458

Teorije o nastanku planeta

 

Sadr¾aj AM

Galaksija

Mlecni put

Suncev sistem

Planete

Planete II

 

(maj 2002.)

Sini¹a Lavrnja

Potraga za drugom Zemljom

Potraga za drugom Zemljom
(nastavak)

< prethodna strana

maèje oko

A onda je jedan od nauènika iz Princeton tima po imenu David Spergel do¹ao na briljantnu ideju razmi¹ljajuæi na osnovu onoga ¹to je veæ bilo poznato o anuliranju blje¹tanja zvezde. Neki astronomi su dedusirali da bi postavljanje dva teleskopa na precizno rastojanje zata¹kalo svetlost u centru vidnog polja. Zata¹kavanje postaje jo¹ dublje ako se boèno od ovih teleskopa postave jo¹ dva manja teleskopa sa svake strane po jedan. Spergel je do¹ao do zakljuèka da bi pomoglo postavljanje jo¹ dva manja teleskopa i zatim jo¹ dva ¹to bi zaokru¾ilo broj teleskopa na osam. U principu svaki dodavani par teleskopa zata¹kava svetlost sve vi¹e tako da bi beskonaèni parovi ogledala bili idealni, veliki u centru i sve manji i manji sa strane. U jednostavnim interferometrima od èetiri ogledala koje su drugi dizajnirali, malo od svetlosti zvezde bi se rasulo u svim pravcima od centralne "slepe taèke" ¹to bi svaku planetu u blizini èinilo te¹kom za videti.

Princeton sistem "multiogledala" je dizajniran da slije rasutu svetlost u dva regiona koji izgledom podseæaju na elisu, iznad i ispod zvezde, ostavljajuæi na taj naèin delove sa strane relativno tamne. Beskrajni parovi teleskopa su naravno fantazija, pa èak i tri, èetiri para teleskopa predstavljaju komplikovan i nadasve skup poduhvat. Ali vi¹estruko ogledalo mu je dalo ideju.

Ako pratite celokupan oblik idealnog, neogranièenog broja ogledala, ceo sistem ima oblik maèijeg oka. Izboèeno i ¹iroko na sredini dok se sve vi¹e su¾ava i zao¹trava ka ¹picevima sa strane. Za¹to da umesto izgradnje mnogo nezavisnih ogledala koja daju ovaj oblik, ne bi napravili samo jedno ogledalo takvog oblika? Jos bolje: za¹to prolaziti kroz probleme pravljenja ogledala takvog oblika? Taj oblik se mo¾e dobiti i jednostavnim postavljanjem maske takvog oblika preko obiènog teleskopa, i time dobiti otvor na teleskopu u obliku maèjeg oka.

I bio je u pravu. U maloj laboratoriji Princeton univerziteta aran¾irano je par soèiva i okular tako da je svetlosni zrak malog lasera prolazio kroz njih. Zatim je dodan neproziran fotografski slajd, izuzev providnog kruga u sredini koji je simulirao kru¾ni otvor na teleskopu. Svetlost koja je prolazila kroz okular, fokusirana je na papir. Rezultat je monohromatska taèka svetlosti, okru¾ena sa regulisanim svetlijim i tamnijim talasima zvanim "Airy" ¹ablon.

Zatim je taj slajd zamenjen drugim slajdom, takoðe neprovidnim ali sa otvorom u obliku maèijeg oka umesto kru¾nog. Taèka svetlosti na papiru se nije promenila dok su svetliji i tamniji talasi bili ogranièeni u obliku ¹piceva uperenih na gore i dole. Levo i desno od taèke svetlosti nije bilo nièega sem tame. Upravo u ovoj tami ceo tim se nada da æe ugledati planete.

Cela demonstracija je uzela oko sat vremena i sa njome je tim uspeo da zata¹ka svetlost lasera-zvezde za oko 100.000 puta. To nije ni pribli¾no cifri od 10 milijardi koja je potrebna, ali ako su uspeli da je smanje èak i za 100.000 puta za samo jednu probu od sat vremena, svi se nadaju da mogu uèiniti i mnogo bolje od toga.

Ako uspeju onda bi NASA Terrestrial Planet Finder izgledao veoma razlièito od onoga kako je prvo zami¹ljen pre par godina. Saèinjavaæe ga samo jedan satelit a ne èetiri ili pet i biæe stacioniran mnogo bli¾e u orbiti oko Zemlje. Ono ¹to je najva¾nije je moguænost pronala¾enja druge Zemlje desetinama godina br¾e nego ¹to je svemirska agencija proraèunala. Da bi jo¹ vi¹e ubrzali stvar, Princeton tim je predlo¾io da se u meðuvremenu napravi Finder sa ogledalom preènika èetiri metra koji bi se mogao lansirati veæ 2010. godine. Dizajniran sa njihovom maskom, ovaj teleskop bi bio dovoljno sna¾an da naðe planete sliène Zemlji u orbiti oko 20 do 30 zvezda nama najbli¾ih, od kojih bi verovatno prve na listi bile Alpha Centauri (4.4 s.g.), Epsilon Eridani (10.5 s.g.), Tau Ceti (11.9 s.g.), Epsilon Indi (11.9 s.g.) Eta Cassiopeia (19.5 s.g.), 82 Eridani (19.8 s.g.) i Delta Pavonis (19.8 s.g.).

Èak i ako ne naðe ni jednu Zemlju u orbiti oko ovih zvezda ovaj teleskop bi bio veoma koristan. Uklanjanjem maske sa teleskopa dobili bi konvencionalan teleskop jaèi od Hubble-a.

Princeton tim sa svojim planom je u prednosti zato ¹to se radi samo o jednom satelitu a ne vi¹e satelita koji bi radili zajedno. Ali ogledalo tog satelita bi moralo biti skoro perfektno, èak do te mere da ga je sa sada¹njom tehnologijom mo¾da i nemoguæe napraviti. Ipak, Princeton tim smatra da bi odbijanje svetlosti sa drugog fleksibilinog ogledala korektovalo nepravilnosti izazvane eventualnim manama prvog ogledala.

dva projekta

Lockeed Martin "Infracrveni
Interferometar".

Posle dve i po godine i preko 60 razlièitih dizajna koje su uradili nauèni timovi èetiri velike kompanije, NASA je 10. maja objavila da je izabrala dva koncepta èiji æe razvoj dalje finansirati. Oba dizajna imaju isti cilj blokiranja svetlosti zvezde radi lak¹eg uoèavanja manje planete.

Prvi koncept je dizajn Lockeed Martin "Infracrveni Interferometar". Vi¹e manjih teleskopa leteæi u perfektnoj formaciji simulira jedan veliki teleskop. Interferometar koristi tehniku pod imenom "nulling", da zata¹ka i redukuje svetlost zvezde u faktoru od jednog miliona, omoguæavajuci detekciju veoma slabih infracrvenih emisija planeta.

Drugi koncept je Princeton-Ball Aerospace "Spergel Pupil Optical Coronograph". Koncept vidljive svetlosti. Veliki optièki teleskop sa ogledalom velièine 4x10 metara kolektuje svetlost zvezde i veoma bledu svetlost koju reflektuje planeta. Teleskop bi imao specijalnu optiku koja bi redukovala svetlost zvezde u faktoru od jedne milijarde, omoguæavajuæi astronomima da vide planetu.

Princeton-Ball Aerospace "Spergel Pupil Optical Coronograph".

Ova dva dizajna su veoma realistièna po misljenju NASA i zaslu¾uju dalje izuèavanje i razvijanje a sve u cilju lansiranja TPF-a negde sredinom sledeæe dekade.

NASA i JPL æe pratiti oba programa i odluèiti negde 2005 g.-2006 g. koji æe program biti izabran za misiju.

Terrestial Planet Finder je deo NASA "Origins Program", serije misija koja ima za cilj izuèavanje formiranja galaksija, zvezda i planeta i potragu za ¾ivotom. Program ima za cilj odgovore na pitanja: "Odakle smo do¹li?" i "Da li smo sami?".

< prethodna strana [ 1 | 2 ]

(maj 2002.)


| Home | Sadr¾aj | Galaksija | Sunèev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  | Efemeride 2002 |

vrh