|
Svemir je egzotičan i čudesan daleko više nego što si itko od nas može predočiti. Najnovija istraživanja pokazuju da prve zvijezde rođene u mladom svemiru nisu „sjale“ i osvjetljavale okolicu kao danas, već su bile nevidljive „tamne zvijezde“ koje je pokretala anihilacija tamne tvari. Uz to istraživači kažu da su bile vrlo velike.
| Kliknite na ilustraciju | |
 |
Ilustracija prikazuje hipotetsku tamnu zvijezdu, sazdanu od mješavine obične (barionske) i tamne tvari. Za naše oči zvijezda je nevidljiva, no mogla bi se opaziti u infracrvenoj svjetlosti koju zrači zagrijana barionska tvar. Ilustracija: The University of Utah. |
Da je tamna tvar imala značajnu ulogu u
oblikovanju svemira u cjelini više nitko ne
dvoji. Međutim novost je da je možda bila
upletena i u nastajanje prvih zvijezda.
Prema klasičnoj teoriji prve su zvijezde nastale
iz oblaka vodikovog i helijevog plina. Oblak se
sažimao, zgušnjavao i u središtu zagrijavao – na
taj način počela se formirati protozvijezda. Kad
se plin u središtu protozvijezde dovoljno
zagrijao, započela je fuzija vodika u helij što
je sažimanje zaustavilo i rodila se zvijezda. U
novim istraživanjima skupine astrofizičara koju
je predvodio Paolo Gondolo (Sveučilište Utah),
podrobnije opisanim u prošlomjesečnom broju
revije Physical Review Letters, astrrofizičari
su preračunavali kako bi tamna tvar mogla
utjecati na nastanak zvijezda, posebice na
temperaturu i gustoću oblaka koji se skuplja u
protozvijezdu.
Proračuni pokazuju da su se možda egzotične čestice od kojih je sazdana tamna tvar međusobno anihilirale, oslobođena energija je nadoknađivala gubitke nastale zbog zračenja oblaka. To je spriječilo daljnje sažimanje u protozvijezdu od koje bi kasnije nastala zvijezda. Takve goleme, stabilne oblake koji su nastajali svega 80 do 100 milijuna godina nakon Velikog praska istraživači su nazvali „tamnim zvijezdama“. U njima bi prevladavala obična - barionska - tvar u obliku atoma i molekula vodika i helija. Po veličini bile bi od 400 do 200.000 puta veće od Sunca.
Nema nikakvog razloga zbog kojeg takve tamne zvijezde ne bi postojale i danas, ali njih ne možemo vidjeti jer ne emitiraju svjetlost. Ako su teorijski modeli točni, one zrače fotone gama, neutrine, pozitrone i antiprotone. „Golim okom ih ne vidiš“, rekao je Gondolo, „no ako im se odveć približiš one te naprosto sprže“.
Ova istraživanja otvorila su posve novo
područje u proučavanju nastanka i razvoja
zvijezda. Možda nam pomognu i da jednom konačno
saznamo što je to zapravo tamna tvar.
