AM Home

am@astronomija.co.yu

 

Kalendar kroz istoriju
O knjizi
Sadržaj
i spisak poglavlja objavljenih u AM

Kalendar
Reč dve o kalendaru

Ovaj mesec
Neke zanimljivosrti o aktuelnom mesecu

 

 

Sadržaj AM

 

 

Drago I. Dragović
dragovic@net.yu

>>> Naručite ovu knjigu

iz knjige Kalendar kroz istoriju
- SLOVENSKI KALENDAR -

 

O knjizi Kalendar kroz istoriju

kalendari:
Jevrejski Kalendar MajaKineski • Slovenski

Sloveni su u IX. veku (863. godine) primili hrišćanstvo, a sa njime i pismenost.

Prema nekim otkrićima, stari Sloveni su imali svoj kalendar i u prehrišćanskom periodu, čak u II veku, iako su tada pisali samo sa "čertami i rezami", a brojali pomoću raboša. Njihov kalendar je bio solarnog tipa. Godina je bila podeljena na godišnja doba, sa dvanaest meseci.

Nazivi meseci su bili prilagođeni poljskim radovima u sezoni; evo nekih naziva1 :

Nazivi nisu podudarni jer su Sloveni živeli na velikom prostoru od severa do juga, pa poljski radovi nisu počinjali svuda u isto vreme. Radovi na severu i u planinskom području kasne za čitav mesec, pa otud isti nazivi za različite mesece.

Sloveni su imali i svoje nazive za dane u sedmici. Ovi nazivi su im zajednički, što je jedan od dokaza da su nastali u vreme dok su još svi živeli zajedno u prapostojbini.

Jedini neslovenski naziv je za dan subotu. Taj naziv potiče iz Asirskog jezika odakle su ga preuzeli Jevreji još u doba kada su preuzeli od njih i kalendar.

Stari Sloveni su imali bezimenu sedmicu u godini, kao i bezimeni dan u sedmici. Ovi dani su bili posvećeni opasnom božanstvu čije ime nije smelo ni da se pominje, da se ne bi na taj način dozvalo zlo. Zbog toga je kod Slovena taj dan označen tuđom rečju "subota" i do današnjih dana se tog dana drži pomen mrtvima – zadušnice.

RUSKI KALENDAR

Do kraja XV veka, Nova godina u Rusiji je počinjala 1. marta, kao što je bio slučaj i u starom Rimu sve do 45. godine p.n.e., dok su se godine računale od postanka Sveta, dakle od 5.508. godine.

U sledećem kratkom intervalu Nova godina je otpočinjala 1. septembra, sve do 1700. godine, kada je ruski car Petar Veliki (1672 – 1725) uveo da kalendarska godina počinje 1. januara, prihvatajući ujedno i računanje godina od početka nove (hrišćanske) ere, što je uzbudilo tadašnju opoziciju Pravoslavnoj crkvi u Rusiji.

Godine 1709. po prvi put je štampan julijanski kalendar u Rusiji, što je bilo više od 127 godina od kako je gregorijanski kalendar bio prihvaćen u Evropi. Zbog toga je početkom XIX veku Ministarstvo inostranih poslova carske Rusije ipak prihvatilo gregorijanski kalendar u svojim odnosima sa stranim zemljama. Takođe je to postalo obevezno za trgovinu i mornaricu, a konačno i za neke nauke, kao što su astronomija, meteorologija itd., kao i sve druge oblasti koje imaju svetski karakter.

Godine 1829. Ministarstvo za javne poslove Rusije preporučilo je Akademiji nauka reviziju postojećeg, odnosno uvođenje gregorijanskog kalendara, što je Akademija prosledila vladi. Princ Liven je, prilikom podnošenja plana caru Nikolaju I Romanovu2 , ocenio takav plan kao preuranjen, nagao i nepotreban, koji zbunjuje mišljenje i savest naroda. Car i sam uplašen, napisao je: "Komentar princa Livena je tačan i ispravan."

Posle Oktobarske revolucije 1918. godine ponovo se postavilo pitanje kalendara, a ubrzo zatim dekretom je naređena primena gregorijanskog kalendara "u cilju da se bude u harmoniji sa celim civilizovanim svetom".

Godine 1923. napravljena je još jedna radikalna promena kalendara u Sovjetskoj Rusiji. Ukinuta su oba kalendara; julijanski, koji je upotrebljavala ruska Pravoslavna crkva i oficijelni, gregorijanski, kojeg je uveo Lenjin. Za uzvrat, uveden je novi, u kome je nedelja bila izmenjena, a svi religiozni praznici i svetkovine zamenjeni sa pet nacionalnih javnih praznika, povezanih sa Revolucijom.

Taj kalendar je uveden 6. oktobra 1923. godine i imao je 5 dana u nedelji (umesto sedam), kao i 6 nedelja u mesecu. Oni su imali po 30 dana. Time je dobijena godina od 360 dana podeljena u 12 meseci, plus 5 dana koji su se praznovali.

Svrha uvođenja ovakvog kalendara je bila povezana sa povećanjem proizvodnje ali je njegova primena bila veoma teško prihvaćena, jer je umnogome remetio porodični život i navike ljudi. Posle nekoliko godina probe, 1931. godine, ovakav petodnevni kalendar je zamenjen drugim. Ovaj novi je isto imao 12 meseci, sa danima odmora kao i pre i dodatnim danom prestupne godine ali nova nedelja je imala 6 dana, a dani odmora su bili 6., 12., 18., 24. i 30. dan u mesecu, plus onih 5 dana nacionalnih praznika.

I mada su ove promene naređivane od strane Sovjetske vlade, crkva se i dalje držala julijanskog kalendara, a seljaci su nastavili da obrađuju zemlju prema godišnjim dobima i nedeljama kao što su to radili i njihovi preci vekovima ranije.

Petodnevna nedelja je trajala do 1. septembra 1931. godine i do tada je svaki radnik imao jedan slobodan dan u nedelji ali to nije bio fiksan dan. Posle toga uvedena je šestodnevna nedelja sa fiksnim danom za odmor. Od 26. juna 1940. godine, po Staljinovom naređenju, sovjetski kalendar je vraćen na sedmodnevnu nedelju i gregorijanski kalendar sa nedeljom (na ruskom ) kao danom za odmor. Tom odlukom Sovjeti su se vratili na Lenjinovu ideju "da Rusija koristi isti kalendar kao sve civilizovane zemlje".


[1]  Tabela je uzeta iz časopisa "Srpsko nasleđe" br.9, 1998.
[2]  Nikolaj Pavlovič Romanov, rođen 6. juna 1796 u Carskoje Selu (sada Puškinu), a umro od upale pluća 2. marta 1855. u St. Petersburgu. Treći sin ruskog cara Petra I, koji je nasledio presto posle smrti Katarine II Velike. Vladao 1825 – 55. Često ga nazivaju vladarem – autokratom, koji je, zbog svoje reakcionarne politike, "zaledio" Rusiju 30 godina.

(jun 2002.)

kalendari:
Jevrejski Kalendar MajaKineski • Slovenski

| Home | Sadržaj | Galaksija | Sunčev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  | Efemeride 2002 |

vrh