AM Home

am@astronomija.co.yu

 

Kalendar kroz istoriju
O knjizi
Sadržaj
i spisak poglavlja objavljenih u AM

Kalendar
Reč dve o kalendaru

Ovaj mesec
Neke zanimljivosrti o aktuelnom mesecu

 

Sadržaj AM

 

Drago I. Dragović
dragovic@net.yu

>>> Naručite ovu knjigu

iz knjige Kalendar kroz istoriju
- Nedelja - sedmica -

 

O knjizi Kalendar kroz istoriju

Zašto su drevne civilizacije odlučile da vremenska jedinica manja od godine i meseca ima neprekidni niz od baš sedam dana, do danas nije utvrđeno. Dok je dužina godine determinisana okretanjem Zemlje oko Sunca, a dužina meseca povezana sa periodom okretanja Meseca oko Zemlje, dužina nedelje nije vezana ni za kakvu astronomsku ili prirodnu pojavu.

Broj sedmica u jednoj godini je 52 (7 x 52 = 364), s tim što ostaje 1 dan svake proste, a u prestupnoj godini 2 dana. Jedino kada bi nedelju činilo 5 dana, onda bi godina sadržavala ceo broj nedelja, bez ostatka (u prostoj godini): 365 : 5 = 73. Da je nedelja napravljena od 6, 8 ili pak 9 dana, broj nedelja bio bi: 60 nedelja plus 5 dana, 45 nedelja plus 5 dana, odnosno 40 nedelja plus 5 dana. Čak da nedelju čini 10 dana, njihov ukupan broj u godini bi bio 35 ali bi opet postojao višak od 5 dana. To nam dokazuje da bi jedino nedelja od 5 dana imala ceo broj nedelja u godini. Međutim, čak i tada bi u prestupnoj godini jedan dan bio "prekobrojan".

Kod meseci stvar je još komplikovanija obzirom da imaju po 28, 30 ili 31 dan. Možda bi računica najprostija bila kada bi nedelja imala 5 ili 10 dana ali kad već nije tako, ne treba gubiti vreme oko toga. (Kasnije ćemo videti da je bilo i takvih neuspelih pokušaja.)

Mnogi se pozivaju na Bibliju, u kojoj je zapisano da je Bog stvorio Svet za šest dana, a da se sedmog odmarao. To kao osnov za nastajanje sedmodnevne nedelje nije prihvatljivo već bi pre moglo da se uzme da je biblijska priča nastala kada je već bila ustanovljena nedelja od sedam dana.

Verovatno je broj dana u sedmici nastao u vezi sa Mesecom. Drevni astronomi su više pratili kretanje Meseca i njegove mene (mlad Mesec, prva četvrt, pun Mesec, poslednja četvrt), nego prividno kretanje Sunca. Ponekad je moguće u toku jednog meseca videti 5 mesečevih mena i to ne samo kod onih meseci koji imaju 31 dan, već i u nekim mesecima sa 30 dana. Takav slučaj se dešava i u 1999. godini, sa mesecima januarom, aprilom i oktobrom. U njima će biti po 5 mesečevih mena i one se mogu pratiti golim okom. U toku jedne godine ima ih oko 50.

U vreme pojava tih mena na nebu, narod se veselio tome, a to je bilo 4 puta mesečno. Od jedne mene do druge je 7 dana ali često i 8 dana. Pošto ima 4 sedmice u mesecu, bilo je teško predvideti kada će ta 4 praznična dana da padnu, jer se Mesec okrene oko Zemlje za oko 29,53 dana, pa pošto nije mogućno jedan dan podeliti, meseci su podešeni da imaju ili 29 ili 30 dana.

Veći broj mesečevih mena dolazi posle 7 dana nego posle 8, te se čini manja greška (1,5 dana) ako se 7 množi sa 4 nego ako se 8 množi sa 4 (2,5 dana) u odnosu na 29,53 dana.

Vavilonci su se opredelili za broj 7 jer je on za njih imao magična svojstva i zbog toga što je u krugu moguće ucrtati još šest krugova istog poluprečnika (sa centrima po obodu prvog kruga), koji se međusobno zahvataju i prolaze kroz zajednički centar. Spoljni krugovi su označavali bogove, a unutrašnji je predstavljao boga bogova, jer je zahvatao delove svih spoljnih krugova. Ukupno je 7 krugova, iste veličine.

Ovde je zanimljivo reći da su Vavilonci (a i mnogi drugi stari narodi) smatrali da je Mesec planeta. Uostalom reč planeta je grčka i u prevodu znači lutalica. Od planeta su poznavali Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn. Sedmo pokretno nebesko telo za koje su znali je Sunce. Svih tih sedam nebeskih tela su smatrali planetama (lutalicama). Zbog orgomne udaljenosti, druga nebeska tela su njima izgledala kao prikovana za svod, bez obzira na kretanje Zemlje oko Sunca. "Da je i Zemlja član iste porodice (planeta), oni nisu ni slutili", kaže naš naučnik i akademik dr Milutin Milanković, niti su mogli objasniti zakone njenog kretanja. Oni su tih 7 poznatih nebeskih tela smatrali božanstvima i svakom od njih posvetili po jedan dan.

Iz nekih evropskih jezika može se i danas videti kojem božanstvu, odnosno kojoj planeti je bio posvećen koji dan. U nemačkom jeziku se za nedelju kaže Sonntag (die Sonne – Sunce), a na engleskom Sunday (the sun – Sunce).

U francuskim nazivima: lundi, mardi, mercredi, jeudi, vendredi, vidi se da je ponedeljak bio posvećen Mesecu (engl. Monday), utorak Marsu (engl. Tuesday, po skandinavskom bogu zvanom Tiw), sreda Merkuru (engl. Wednesday, po bogu zvanom Woden, ekvivalentu rimskom bogu Merkuru ili grčkom Hermesu), četvrtak Jupiteru (engl. Thursday, po bogu Thoru, staroskandinavskom ekvivalentu rimskom bogu Jupiteru), a petak bio posvećen Veneri (engl. Friday, po boginji Friggi, staroskandinavskom ekvivalentu rimskoj boginji Veneri). U engleskom jeziku subota se kaže Saturday, što znači da je posvećena Saturnu.

Stari Hebreji su dane u sedmici samo jednostavno nabrajali, osim subote (Sabbath), čije su ime preuzeli od Asiraca.

Relativno sličan metod koriste Portugalci i Rusi:

Od Valilonaca sedmica (nedelja) se preko kalendara Egipta i Rima zadržala sve do današnjeg dana, bez prekida, u celom svetu. Nema nikakvih napomena da je taj sedmični ciklus ikad prekidan. Razne promene i kalendarske reforme nisu se odražavale na uhodani sistem. Postoje dokazi da se sam ciklus nije prekidao još od Mojsija (hebrejski Moshe), od XIII veka p.n.e.

Drugi istoričari opet misle da niti su mesečeve mene, niti broj planeta bili presudni za uvođenje sedmičnog ciklusa, već je osnovni razlog čisto ekonomske prirode. Naime, trgovina je počela među ljudima mnogo pre njihove pismenosti, pa su zbog razmene roba morali unapred znati kada su pijačni dani i kada i gde će koju robu moći da nabave.

Danas u zapadnoj Africi neka plemena koriste četvorodnevni ciklus, a neka plemena u centralnoj Aziji petodnevni ciklus dana umesto sedmice–nedelje. Asirci su u prošlosti imali petonevni, a Egipćani i stari Grci desetodnevni ciklus, dok su Vavilonci označavali lunaciju – vreme od punog Meseca do punog Meseca, kao period koji predstavlja umnožak kraćeg perioda od sedam dana. U starom Rimu trgovina se obavljala svakog osmog dana, pa je i ciklus bio osmodnevni. (To je trajalo sve do Konstantina I Velikog, kada je Milanskim ediktom februara 313. godine uveo sedmicu.)

Danas praktično svi ljudi na planeti koriste samo i isključivo sedmični niz dana.

Poručite knjigu mejlom:
dragovic@net.yu

(avgust 2002.)


| Home | Sadržaj | Galaksija | Sunčev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  | Efemeride 2002 |

vrh