|
Nastanak i razvoj El Niña
El Niño nastaje kada neuobičajeno tople struje pristižu u centralno i istočno područje ekvatorijalnog Pacifika. U normalnim okolnostima (slika br.3), zapadni Tihi ocean je za oko 8-10° C topliji nego ocean uz obale Perua ili Ekvadora koji je pod utjecajem hladne Humboldtove (Peruanske) struje. Pasati pušu s istoka na zapad preko Tihog oceana, s područja višeg subtropskog k područja ekvatorijalnog nižeg tlaka. Ovi vjetrovi pokreću ka zapadu topliju površinsku vodu zbog čega je nivo oceana na zapadnom Pacifiku za 50-60 cm viši, a temperatura vode na površini viša za oko 8°C. Na istočnim obalama se (usljed puhanja pasata i Humboldtove struje) dublja hladna voda uzdiže i zauzima mjesto toplije (upwelling). Ova voda je mnogo bogatija hranjivim tvarima i omogućuje intenzivnu primarnu produkciju u zoni istočne obale Pacifika koja je, stoga, bogata ribom. U zapadnom Pacifiku je toplo, atmosferski tlak je nizak i izražena je konvekcija, dok je u istočnom visok tlak, hladnije je i mnogo suše (npr. pustinja Atacama u Čileu, najsuša na svijetu, uzrokovana je hladnom Humboldtovom strujom koja donosi suh zrak i onemogućuje konvekciju i padaline). Međutim, svakih nekoliko godina, u vrlo nepravilnim razmacima, ova pojava zna biti mnogo jača, a zatopljenje ne prestaje cijele godine te dolazi do velikih poremećaja u široj pacifičkoj regiji, pa čak i u unutrašnjosti SAD i Europi. Još se pamti El Niño 1982./83. i najnoviji 1997. čije posljedice su iskusili i Europljani u vidu poplava i nevremena.
Jugoistočni pasati mogu sasvim zamrijeti ili čak promijeniti smjer i puhati sa zapada na istok. Posebno to važi za inače slabe istočne pasate u zapadnom Pacifiku koji promijene smjer i počnu snažno puhati na istok. Zbog toga topla, figurativno rečeno „nanesena” voda u zapadnom Tihom oceanu se pokreće prema zapadu (proces sličan zakonu spojenih posuda). Dospjevši do obala Južne Amerike, podiže temperaturu oceana (slika br. 4). Izoterma od 17° (što se uzima kao granica toplog i hladnog mora) spušta se na istoku s manje od 50 i do 150 m dubine, a na zapadu se ista izoterma izdiže k površini (slika br. 2). Proces izdizanja hladne vode na istoku prestaje, što ima za posljedicu drastično smanjenje planktona, a samim tim i ribe. Zbog takvog povišenja temperature, u istočnom dijelu Tihog oceana pojavljuju se klimatske prilike karakteristične za zapadni Tihi ocean, dolazi do jake evaporacije i konvekcije te padalina, pa su padaline veoma obilne u ovom, inače, sušnom predjelu. To je praćeno velikim i uništavajućim poplavama u Peruu, Ekvadoru i dijelu Čilea. Nekada ogranak te tople struje, koja dođe do Južne Amerik, ode na sjever prema Kaliforniji, pa se i tu pojavljuju poremećaji. Istovremeno, zbog premještanja konvekcije na istok, u zapadnom Pacifiku i tamošnjim zemljama (Indonezija, Filipini, Australija, pacifički otoci, Nova Gvineja), pojavljuju se duge suše koje su u jugoistočnoj Australiji često praćene velikim šumskim požarima. Obično prođe 12 do 18 mjeseci prije nego što se temperature oceana vrate na normalu.
La Niña
U novije vrijeme sve se češće govori o fenomenu zvanom La Niña. La Niña je suprotna El Niñu. Dok El Niña karakteriziraju neuobičajeno tople temperature u ekvatorijalnom Pacifiku, obilježje La Niñe su neuobičajeno hladne temperature u istom području koje se pruža još zapadnije nego što je uobičajeno s obzirom na domet hladne Humboldtove struje i utjecaj pasata u normalnim uvjetima (slika br. 5). U stvari, većina znanstvenika smatra da su El Niño i La Niña suprotne faze Južne oscilacije El Niño (ENSO). El Niño je topla, a La Niña suprotna, hladna faza i imaju upravo suprotan učinak na globalnu klimu. Tamo gdje El Niño donosi kiše i poplave, La Niña donosi suše i obrnuto. Tamo gdje je zima bila neuobičajeno blaga, pod utjecajem La Niña postaje izuzetno hladna. La Niña se pojavljuje znatno rjeđe od El Niña. Najčešće dolazi poslije El Niña, ali ne uvijek. Npr. prosinca 1997. El Niño je bio izuzetno jak, a tijekom 1998. primijećena je njegova brza transformacija u dosta snažnu La Niñu (slika br. 5). Hladna faza je znatno rjeđa od tople, tako da znanstvenici u posljednja dva desetljeća za nju nisu pokazivali toliko veliki interes kao za El Niño. Ali njezine posljedice također mogu biti razorne. (septembar 2003.)
|
