Slijedeca noc bila je bez te greske ali na nebu se uhvatila neka izmaglica koja je donekle ometala. Jednostavno je toliko nemirna da se moze vidjeti kako titra na malom disku Marsa, kellner 25 mm sa 2x Barlow je maksimum - preko je slika losa. Uocavam dvije smedjkaste mrlje koje postaju jasnije pa se potom gube, jedna je na istocnom druga na zapadnom dijelu; na centru ne uocavam nista. Mars jeste crvenkast ali blijedo. Zamisljao sam ga vise crvenijim, po glavi prebirem da ne bi bilo lose nabaviti neki od filtera bas za posmatranje Marsa i uopste planeta. Znam da je ovo objekat koji je suvise sitan za mojih 114 mm, ali zelim jednostavno da se okusam sa njim iz cistog razloga sto je tijelo koje se lako nalazi. Palim malu diodu lampicu (po savjetu AM nabavio privjesak sa crvenim svjetlom :) gledam kartu i odlucim da polako krenem od Marsa prema jugoistoku jer ima Mesiera u tom dijelu. U glavi zbrka, karta je ostampana "real" a moj Bressier - reflektor cini podpunu zbrku u glavi tacnije u vidnom polju. Okrecem kartu naglavacke ali jos ne mogu da se orjentisem zbog mjenjanja lijevo desno slike (na um mi pada D. Miladinovic - kako bi bila korisna pomoc nekoga iskusnijeg ...)

Eureka !! Konacno sam uhvatio "crvenu nit". Raspetljavam zvijezde; vucem polako unazad prema M 23 nalazim tri zvijezdice koje cine oko njega ravnostrani trougao i zapazam sitnije zvijezdice izmedju njih, tacnije njih hrpicu, ne mogu da vjerujem ipak sam na svom prvom Mesieru, zelim da pohvatam sto vise detalja da sliku sto vise memorisem, ali nista od toga, ja se jednostavno samo divim ovom predivnom kosmosu, njemi i zacudjeni posmatrac sa ovog predivnog mjesta. Ne zelim vise nista da forsiram, uzivam u slici, palim cigaru, pakujem se i vracam u kucu. Castim se cokoladom i kafom, muzikom na radiju i ogromnim zadovoljstvom koje osjecam u grudima.