AM Home

am@astronomija.co.yu

Instrumenti
gnomon, dvogled,
teleskop...

ATM
knjiga o samogradnji teleskopa.

O teleskopskim povecanjima

Instrumenti
Nekoliko saveta i
trikova kako da
ucinite posmatranje
ugodinijm.

Teleskopi
Nekoliko korisnih
saveta onima koji
razmisljaju o nabavci
teleskopa

Fotografija
Kako da napravite
jednostavan
mehanizam za
pracenje

Rečnik teleskopske terminologije

 

Sadr¾aj AM

 

 

instrumenti

REFLECTOR vs. REFRAKTOR

Od istog autora u AM:
Filteri u amaterskoj astronomiji
Teleskopi u amaterskoj astronomiji: vrste i osobine


idalv@earthlink.net

Mešu prvim stvarima koje čovek nauči o teleskopima je da se oni dele na dve osnovne vrste: refraktore i reflektore.

Refraktori koriste isključivo sočiva za formiranje slike, dok reflektori koriste isključivo ogledala (teleskopi koji za formiranje slike koriste i sočiva i ogledala - vrlo popularni u poslednjih par decenija - nazivaju se "katadioptrici" i po optičkim osobinama su obično blizi reflektorima). Vrlo je ra¹ireno mi¹ljenje da refraktori generalno imaju bolji kvalitet slike, ¹to naročito dolazi do izra¾aja pri posmatranju objekata sa niskim kontrastom, kao ¹to su planete. Da li je ovo istina? Ako jeste, zbog čega, i u kolikoj meri? To su pitanja na koja ęe ovaj članak poku¹ati da odgovori.

Refraktori

Refraktori se dele na dve osnovne grupe: ahromate i apohromate. Jedina ozbiljna aberacija u oba slučaja je hromatizam, do koga dolazi zbog toga ¹to sočiva prelamaju i fokusiraju različite talasne du¾ine svetlosti (boje) različito ¹to, iznad odrešenog nivoa, dovodi do primetnog pogor¹anja kvaliteta slike. ©to je veęa relativna apertura teleskopa D/f (apertura/zizna daljina) to je hromatizam vi¹e izra¾en. Dakle, za bilo koji odrešeni otvor objektiva "D" postoji ¾i¾na daljina ispod koje pogor¹anje kvaliteta slike izazvano hromatizmom postaje neprihvatljivo. Za ahromate, ova granična ¾i¾na dljina je data sa f~D^2/8 (za otvor objektiva "D" u milimetrima). Ovaj nivo hromatizma grubo odgovara pogor¹anju slike izazvanom 1/4 talasa sferne aberacije. Nivo hromatizma na kome njegov uticaj na kvalitet slike postaje zanemarljiv u slučaju ahromata je za ¾i¾ne daljine od f~D^2/5 i veęe. Apohromati imaju znatno ni¾i nivo hromatizma, tako da je nivo ove aberacije zanemarljiv za 2-4 puta kraęe ¾i¾ne daljine nego u slučaju ahromata.

Sa minimalnom ¾i¾nom daljinom odrešenom prihvatljivim nivoom hromatizma, refraktori neizbe¾no imaju duge tube, i to du¾e ¹to je veęi otvor objektiva. Du¾ina tube postavlja granicu za veličinu objektiva, iznad koje instrument postaje suvise glomazan i nepraktičan za upotrebu. Iz gornjih formula proizilazi da je praktična granica za ahromat sa prihvatljivim nivoom hromatizma oko 110mm f/14, dok je za apohromat oko 160mm f/8. Naravno, refraktori se izrašuju i sa kraęim ¾i¾nim daljinama i vi¹im nivoom hromatizma, ali po cenu srazmerno ni¾eg kvaliteta slike.

Prema tome, prvi uslov da refraktor opravda svoj ugled "oka sokolovog" je da ima prihvatljivo mali ili, jo¹ bolje, zanemarljiv nivo hromatizma. Ovo omoguęava da do izra¾aja došu prednosti refraktora: (1) odsustvo centralne obstrukcije i (2) manja osetljivost refraktivne povr¹ine na gre¹ke u izradi i deformacije optičkih povr¹ina. Dok je prednost odsustvo centralne obstrukcije to ¹to se rasipanje svetlosti izazvano difrakcijom odr¾ava na najni¾em moguęem, relativna neosetljivost refraktivne povr¹ine na nepravilnosti i deformacije ima vi¹e dobrih posledica. Jedna je da figura optičke povr¹ine sočiva ne mora da bude tako precizno izrašena kao kod reflektivne povr¹ine da bi proizvele odrešeni nivo kvaliteta slike. Drugi je da mikroskopske nepravilnosti na povr¹ini sočiva izazivaju oko četiri puta manje rasipanje svetlosti nego ¹to je to slučaj kod reflektivnih povr¹ina. Treęa je da deformacije optičke povr¹ine sočiva izazvane termalnim skupljanjem i ¹irenjem stakla takoše imaju bitno manji uticaj na kvalitet slike refraktora. Četvrta ju da odstupanje od idealnog polo¾aja sočiva objektiva refraktora jednog prema drugom, kao i prema osi fokusera, takoše znatno manje pogor¹ava kvalitet slike, nego ¹to je to slučaj sa ogledalima. Kada se ovom doda jednostavan i efikasan sistem dijafragmi koje u refraktoru blokiraju ne¾eljenu indirektnu svetlost, stiče se prilično jasna slika zbog čega je slika u refraktorima o¹trija nego u reflektorima.

Jos jedan bitan činilac o¹trine slike u teleskopu je uticaj atmosfere. Ovaj uticaj raste sa porastom aperture, ¹to favorizuje refraktore koji su hromatizmom i zahtevima praktičnosti ograničeni na manje aperture. Sa druge strane, mo¾e se reęi da je ovo ograničenje u veličini aperture mnogo vi¹e nedostatak nego prednost za refraktore, zato ¹to direktno ograničava kako količinu svetlosti dostupne refraktorima, tako i njihovu razdvojnu moę.

Strana 1 od 2 
Reflektori >>


| Home | Sadr¾aj | Galaksija | Sunčev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  | Efemeride 2002 |

vrh