am@astronomija.co.yu

 

 

SF
Od istog autora
Plameno jezero
Posle smrti odlomak priče D. Đordjevića
Razlog za umiranje
Obelisk

Intervju sa Dejanom Đordjevićem, piscem SF romana

 

 

 

Sadržaj AM

 

 

Dave George
perseius@yahoo.com
OBELISK

1 | 2 | 3 | 4 | >

 

Kul se promeškolji, otvori sanjive oči i pogleda kroz prozor. Padala je kiša. Kapi su se slivale niz staklo i zamagljivale pogled. Kul se protegnu, skloni sa sebe pokrivač i ustade.

Danas je praznik, jedan od onih u nebrojenom nizu kad masa vernika odlazi na Geusovo polje da se pokloni Svetinji. Morao je sebi da prizna kako ga to dovodi na ivicu ludila. Naravno, na Geusovo polje doći će i Isa. To je bio jedini razlog da ode tamo.

Nadao se da će kiša prestati do večeri. Ah, samo kada bi ti sumorni, teški oblaci koji su prekrili plavetnilo otišli dalje odavde, pomisli Kul. Na brzinu se umio i obukao, a onda je otvorio vrata i ušao u kuhinju. Za stolom su sedeli svi ukućani: njegova majka Rida, otac Pitel i sestra Knu. Pozdravio ih je i priključio im se.

- Poranio si, Kulče - reče mu otac blago se osmehnuvši.

- Verovatno je sinoć legao ranije nego obično - dodala je Rida, pogledavši na trenutak Knu, kao da očekuje mišljenje svoje kćeri.

- Pa, recimo da je tako - reče Kul. - Danas je praznik, oče. Hoćete li i vi na Geusovo polje? - upitao je.

- Zavisi - mirno odgovori Pitel. - Zavisi od vremena. Ukoliko se oblaci raziđu do večeras, a ova prokleta kiša prestane da pada, svakako ćemo da odemo. Uostalom, i sam znaš da smo do sada uvek odlazili da se poklonimo Svetinji. Izostajali smo jedino kad smo imali valjan razlog za to.

Kul klimnu glavom.

Zagledao se u oca. Njegova duga bela kosa pružala se do ramena. Imao je nemirne i krupne plave oči, guste obrve i izborano čelo. Lice mu je bilo duguljasto, bledo. Gotovo isposničko. Njegovom ocu videle su se godine, iako Kul to do sada nije primećivao.

Pitel je važio za mudrog čoveka. Bio je veoma cenjen u narodu zbog velikih ratnih zasluga. Ratni vihor odavno je prošao, a istorija Kliseida, planete koju je obasjavalo malo sunce udaljeno dvesta pedeset miliona kilometara, krenula je drugim tokom - putevima mira i napretka. Zasluge njegovog oca ostale su u svesti Sua, naroda kome je i Kul pripadao.

Rida je izgledala znatno mlađe od Pitela. Možda je tome doprinosilo njeno puno lice i usne koje su se često osmehivale. Pitel se zaista retko osmehivao.

Knu je bila isti otac - ozbiljna, zvanična i ćutljiva. Osim toga i fizička sličnost bila je očigledna. Imala je isti nos kao Pitel, njegovo duguljasto lice i dugu kosu boje meda.

- Knu nam je spomenula neku devojku. - Pitel pogleda Kula ispitivački. Čelo mu se još više nabora a njegove oči zasijaše nekim naročitim sjajem. - Da li je to tačno?

Nije znao šta da odgovori. Bilo mu je neprijatno. Smetalo mu je što su svi gledali u njega. Odgovor su očkivali sa podjednakom znatiželjom i Pitel i Rida... Ni Knu nije bila ravnodušna, mada je nastojala da prikrije ono što je u tom trenutku osećala.

Kul ispod oka osmotri sestru. Ta mala brbljivica izgledala je tako ozbiljno i strogo. Nije postojala nikakva sumnja da je ona ispričala roditeljima ono što je videla sinoć.

- Nešto sam te pitao, Kule - ponovo reče Pitel. Namrštio se i još više se zagledao u njega.

- Ne razumem - promuca Kul.

- Ne razumeš? Koja je ta devojka?

Kul nije imao kud. Morao je da odgovori. U redu, reći će mu, a kasnije će sve to da raspravi sa Knu.

- Isa - tiho je odgovorio.

- Isa? Isa Jal?

Pitel ga upitno pogleda. Kul oseti da ga obuzima bes pomešan sa nelagodnošću. Nije voleo ovakve situacije. Nije podnosio da ga neko ispituje, da izvlači iz njega ono što je doticalo njegova osećanja i njegovu ličnost. Pitel, izgleda, nije tako mislio. Kul je bio njegovo dete, valjda ima pravo da zna šta se događa u životu njegovog sina.

Kul se isceri.

- Da, Isa Jal - rekao je odlučnim glasom, oslobodivši se nelagodnostri koja ga je maločas obuzela.

- Znači, Knu je govorila istinu - primeti Rida kružeći viljuškom po obodu tanjira.

- Šta to treba da znači, majko? - Kul se uozbilji, a rumenilo mu navre u obraze.

- Nije ti dobar izbor, brate - oglasi se Knu koja je do tada samo ćutala.

Kul se namrgodi.

- Šta reče? Još jednom kaži tako nešto - povika Kul besno - pa ću ti...

Knu obori pogled. Ćutala je. Njeni nervozni prsti šetali su ivicom stola, dok su joj na oči navirale suze.

Bestraga, ništa mi nije jasno, pomisli Kul. Šta se ovde događa? Kao da je sumorno kišno jutro uticalo na raspoloženje, kao da je odnelo svu vedrinu sa lica Pitela, Knu i Ride. I šta oni imaju protiv Ise?

Sada mi je sve jasno, razmišljao je dalje Kul. Kako se ranije toga nisam setio? Ja sam za njih uvek bio dete, njihov mali, naivni sin. Branili su mi da se zabavljam sa devojkama, govorili su mi da su one podmukle, zle, da idu od jednog do drugog muškarca.

Naravno, uvek su imali najlepše mišljenje o Knu. I pored toga što je uveliko zašla u dvadeset i prvu godinu života, ona još uvek nije imala mladića. Dozvolu za izlaske dobijala je samo tri puta nedeljno i to svega na jedan sat.

Shvatio je da se zavaravao. Tek sada je to shvatio. Izvesno vreme živeo je u zabludi da su njegovi roditelji postali popustljivi, da se ne protive njegovim željama i htenjima. Uvideo je da nije tako.

- Ja idem u sobu - Knu prekinu napetu tišinu drhtavim glasom. Brzo je otvorila vrata i izašla.

Rida uzdahnu i odloži viljušku u tanjir.

- Idem i ja. Razgovaraj sa ocem, molim te - rekla je, naslonivši ruku na Kulovo rame.

Primetio je suze u njenim smaragsnim očima. Odmahnuo je glavom i rekao: - Ali, majko, ja te zaista ne razumem.

- Sve će otac da ti objasni - reče Rida.

Pitel sačeka da Rida napusti prostoriju, a onda se obrati Kulu dubokim glasom: - Koliko dugo si sa Isom?

- Oko dva meseca.

- Dva meseca? - ponovi Pitel zabrinuto.- Mnogo je to, Kule, mnogo.

Kul raširi ruke.

- Čemu tolika tajanstvenost, oče? Hoćeš li već jednom da mi objasniš?

- Naravno, Kule. Isa Jal je kćer Fose Jala. - Upitno ga je pogledao. - Da li si to znao?

Ne. To me ne interesuje. Kad sam upoznao Isu nisam se raspitivao ko joj je otac. Ti to moraš da razumeš...

- Razumem te , Kule - reče Pitel blagonaklono. - Da li ti je Isa Jal pričala o svom ocu?

- Ne.

- A o Svetinji? Da li ste ikada razgovarali o Obelisku na Geusovom polju?

Kul se zamisli. Kakve li to sada ima veze sa Isom Jal? Naravno, puno puta su razgovarali o toj tamnoj ploči koja se, poput najveličanstvenijeg spomenika, uzdizala ka nebu Kliseida. Istina, katkad je u tim razgovorima bilo reči o njenoj majci, ali o ocu nikada. No, Kulu to nije bilo važno. Voleo je Isu Jal.

1 | 2 | 3 | 4 | >

(APRIL 2003.)

vrh