|
Sve od objave rezultata najuspješnije astrometrijske misije Hipparcos među astronomima se vode rasprave jesu li rezultati Hipparcosovih mjerenja, koje svi koriste u svojim istraživanjima, doista pouzdani.
| Kliknite na ilustraciju |
 |
| Satelit Hipparcos koji je 1989. godine lansirala Evropska svemirska agencija izmjerio je paralakse tisuća zvijezda u svemirskom prostoru do 500 svjetlosnih godina od Sunca. |
Satelit Hipparcos je 1989. godine lansirala Evropska svemirska agencija. Postavljen u stazu visoko iznad smetnji Zemljine atmosfere, Hipparcos je tri i pol godine mjerio položaje mnogih zvijezda. Njegova točnost bila je tolika da bi se njima mogao pronaći astronaut na Mjesecu. Iz skupljenih podataka astronomi su izračunali paralakse 118.218 zvijezda s magnitudama do 12,5. Prve sumnje pojavile su se nedugo nakon objave rezultata mjerenja, a potaknula ih je udaljenost Plejada, koje su prema Hipparcosu udaljene 380 svjetlosnih godina, dok su dotadašnja najpreciznija mjerenja upućivala na udaljenost od 440 svjetlosnih godina. Tako veliko razilaženje nije se moglo zanemariti.
Neprestane sumnje i kritike su povodom 10-godišnjice objavljivanja Hipparcosovog zvjezdanog kataloga s paralaksama potaknule astronoma Floora van Leeuwena, koji je bio jedan od važnijih članova prvotne ekipe, da još jednom provjeri sve izračune.
S obzirom da je od prvotne obrade proteklo 10 godina, računalna tehnologija je u međuvremenu toliko napredovala da su se sada mogli uzeti u obzir svi čimbenici koji su utjecali na točnost mjerenja dakle i oni koji su prvotno bili zanemareni. Tako su uračunata mikroskopska njihanja satelita koja su nastala svaki put kad bi satelit pogodio kakav mikorometeorit ili pak mikronske promjene njegove geometrije uzrokovane termičkim skupljanjem i širenjem. Naime, svaki put kad satelit uđe u Zemljinu sjenu on se hladi i potom naglo zagrijava kad biva ponovno obasjan Sunčevom svjetlošću. Spomenimo još da su u svrhu korigiranja Hipparcosovih udaljenosti korištena i mjerenja AAVSO (The American Association of Variable Star Observers) u kojima je sudjelovao i autor ovog priloga.
| Kliknite na ilustraciju |
 |
| Korigirane Hipparcosove udaljenosti. |
Novi rezultati nisu samo potvrdili ranija Hipparcosova mjerenja, već su uvelike smanjili i pogreške mjerenja. Za primjer uzmimo Sjevernjaču, koja je po prvotnim Hipparcosovim mjerenjima udaljena od nas 431+/-30 svjetlosnih godina, dok je prema ispravljenim mjerenjima udaljena 432 +/-7 svjetlosnih godina.
Najveći ispravak je doživio Deneb (alfa Labuda) koji je bio prvotno udaljen 3.200 godina svjetlosti (srednja vrijednost). Ta je brojka bila opterećena sa vrlo velikom pogreškom mjerenja, nova ispravljena udaljenost iznosi 1.410 +/-230 svjetlosnih godina.
Kod Plejada mišljenja su još uvijek podijeljena. Hipparcos je prije deset godina izmjerio udaljenost od 390+/-10 svjetlosnih godina, nova korigirana udaljenost iznosi 399+/-6 svjetlosnih godina. Leeuwen je u svrhu obrane Hipparcosovih rezultata na tiskovnoj konferenciji iznio podatak, da je svemirska misija u izračunu uzela u obzir 54 pripadnice Plejada a poredbene zvijezde su bile odabrane po cijelom nebu. S druge strane zemaljska interferometrijska ekipa mjerila je udaljenost samo jedne Plejade, a ekipa svemirskog teleskopa Hubble mjerila je udaljenost njih tri. I jedna i druga ekipa iz suprotnog tabora je poredbene zvijezde odabrala u neposrednoj okolici Plejada.
Debata o Hipparcosovim mjerenjima ovime
vjerojatno još nije posve okončana, no za
očekivati je da će nakon što su rezultati još
jednom bili provjereni i ispravljeni većina
kritičara utihnuti.
