AM Home

am@astronomija.co.yu

  

Philip Harrington

  P. Harington u ogledalu svog teleskopa.
Philip Harrington
Kratka biografija

 

Sadržaj AM

(oktobar 2002.)

Philip Harrington

Nacrt energetski efikasnog spoljnog noćnog gradskog osvetljenja

<< Prethodna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |Sledeća >

GLAVA 4: JEDNA KONKRETNA STUDIJA
Brookhaven-ska nacionalna laboratorija

Laboratorija BNL je smeštena u gradu Brookhaven, približno 60milja istočno od New York-a. Laboratotija je nekada korišćena kao od Vojske kao vojni kamp za vreme Drugog svetskog rata i kao Civilian Conservation Corps Camp u međuvremenu. Zemljište je zatim preneto Komisiji za atomsku energiju 1947 kako bi se osnovala BNL. Danas stotine pojedinačnih zgrada pokrivaju lokaciju od 5300 jutara.

BNL je finansiran od Ministarstva za energetiku (DOE) i upravljano od Associated Universities Inc. (AUI), koji uključuje predstavnike Massachusetts-kog instituta za tehnologiju (MIT), Univerziteta Pennsylvania-e, Univerziteta Rochester, kao i Columbija, Cornel, Harvard, Johns Hopkins, Princeton i Yale univerziteta.

Istraživanja koja se sprovode u Laboratorijinih 8 glavnih istraživačkih odeljenja pokrivaju širok spektar fizičkih, biomedicinskih i ekoloških nauka, kao i energetskih tehnologija. Laboratorija je osnovana da bi pružila kapacitete za naučna istraživanja koja su, zbog veličine, kompleksnosti i načina izvođenja, bila izvan mogućnosti pojedinačnih univerziteta. Tu su uključena dva nuklearna reaktora istraživačkog kvaliteta, akceleratori čestica i razna inžinjerijska postrojenja. Kroz laboratorijski kompleks, akcenat je stavljen na interdisciplinarnu kooperaciju i saradnju.

Sadašnji sistem spoljne rasvete

Laboratorijini glavni objekti, putevi i parkirališta se noću osvetljavaju uličnim svetiljkama koje održava Plant Engineering Division (PED). Ukupno 373 svetiljke osvetljavaju puteve i parkirališta. Ova teza ograničava svoja merenja i evaluaciju na centralni deo Laboratorjskog kompleksa, pošto je tu smešten najveći deo noćne rasvete.

Slika 8: Horizontalni izofutkandela dijagram za 250W HPS Refractopack® svetiljku. Po podatcima koje je pružila Holophane Company, Inc. Stranica kvadrata odgovara visini na kojoj je svetiljka.

Najuobičajenija svetiljka korišćena na prostoru Laboratorije je 250W Refractopack® od Holophane Company, Inc iz Montvale-a, New Jersey. Horizontalni izofutkandela dijagram za koji pruža ta firma za svoje lampe je prikazan na slici 8. Svetiljka je smeštena u tačci “0” u centru dijagrama. Brojevi sa obe strane tačke “0” (1, 2, 3…), kao i duž y-ose, predstavlja horizontalno rastojanje od svetiljke izraženo visinom stuba svetiljke koja je 30 stopa (stoga, 1=30 stopa, 2=60 itd). Krive linije u okviru dijagrama su vrednosti u futkandelama na tim rastojanjima od svetiljke. Prema tome, na udaljenosti od 40 stopa se može očekivati osvetljenje od oko 1 futkandela.. Refractopack je vertikalno goruća HPS svetiljka koja distribuira preko 90% svojih lumena prema spolja. Kako slika 9 pokazuje, njeno kućište pruža slabo usmeravanje svetlosti prema dole. Slika 10, zasnovana na merenjima proizvođača, je vertikalni izofutkandela dijagram koji dodatno ilustruje ovu karakteristiku pokazujući da veći deo svetlosti Refractopack zrači 50 do 100 stepeni od svetiljkinog nadira.

Slika 9: Distribucija osvetljenja Refractopack svetiljke. Primetićete da je većina svetla usmerena skoro vodoravno.

 

   
Ovaj poslednji grafikon iscrtava vertikalno osvetljenje mereno u nekoliko izolovanih vodoravnih uglova kako je to prikazano na sličici u gornjem desnom uglu. Po okolinu savesno urađene i potpuno zaslonjene svetiljke imaju ugao otklona od 90 i manje stepeni.


Slika 10: Vertikalni dijagram izofutkandela za 250W Refractopack HPS svetiljku (Veći grafikon 23k, gif)

Refractopack, sa svojim ograničenim zaklanjanjem, ide do 70 stepeni, sa čak 35% svetlosti koja se uludo rasipa iznad prihvatljivog ugla zaklanjanja. Visoka ugaona disperzija svetlosti iz Refractopack-a takođe može da rezultira u prekomerno visokim količinama iscrpljujućeg blještanja, zbog čega je IDA označila te svetiljke kao “veoma loše”.


Slika 11I zofutkandela – grafik za 250W HPS Wallpack lampu

Mnoge zgrade u okviru Laboratorijskog kompleksa su takođe osvetljene svetiljkama montiranim na zid iz serije Holophane´s Wallpack®. Kao i svetiljke montirane na stub, i Wallpack koriste HPS lampe u kućištima sa sočivom i pravljene su za periferno i bezbednosno osvetljavanje, operativno osvetljenje, naglašavajuće osvetljenje, kao i osvetljenje trotoara. Dok Wallpack lampe nudi verzije od 35W LPS do 400W HPS, Laboratorija prevashodno koristi 250W HPS modele (slika 11). Njihova kućišta imaju polovične graničnike, stvarajući minimalno rasipanje iznad 90º. One, ipak, projektuju većinu svog svetla na stranu, dovodeći u pitanje njihovu sposobnost da osvetle ulaze, dobijajući “lošu” ocenu od IDA-e.

Pri Laboratorijinoj ceni od 6.5 ¢ po kWh, svaka 250W HPS Refractopack lampa u Laboratoriji košta oko 78$ godišnje, što ukupno čini 17 784$, dok je godišnji iznos Wallpack lampi 11 310$.

Za ovu studiju, premerio sam svako od parkirališta i ostalih osvetljenih oblasti koristeći nedavno kalibrisan fotometar. Korišćen instrument je bio Model IL1400A fotometar i Model SCL110 fotopik-detektor, oba iz International Light, Inc. iz Newburyport-a, Massachusetts. Ovi instrumenti su napravljeni da reaguju na veštačko svetlo približno onako kako to čini ljudsko oko; to znači da su osetljivi na vidljivi deo spektra, sa maksimalnom osetljivošću na oko 580 nm. IL1400A očitava u futkandelama, sa automatskim podešavanjem dinamičkog opsega od 5x10-4 futkandela (fc; što grubo odgovara osvetljnju od zvezda u noći bez mesečine), do 105 fc (direktno sunčano svetlo).

Slika 12: Tipične tačke merenja fotometrom na parkiralištima (Luminaire=svetiljka)

Sledeći preporuke Helms i Belcher-a, očitavanja fotometrom su učinjena na svakom parkiralištu približno sledeći raspore prikazan na slici 12. Sva očitavanja su urađena barem 1 sat posle zalaska Sunca da bi se osiguralo da su sve svetiljke dostigle normalni radni nivo i da je svo ambijentalno svetlo koje je mereno dolazilo od postavljenih svetiljki, a ne od neba. Pre svakog merenja, fotometar je podešen na nulu kako bi se obezbedila preciznost i ponovljivost. Na svakom mestu je rađeno nekoliko očitavanja, kako odmah ispod svetiljki, tako i između njih gde je bilo najmanje osvetljeno. Ova čitanja su zatim sabrana, razvrstana i izračunat prosek kako bi se došlo do rezultata.Iz ovoga je jasno da samo nekoliko parkorališta ispunjava uslove preporučene od IESNA-e pomenute ranije u ovom radu. Većina su dramatično preosvetljena, kao da nije poštovana njihova namena ili nivo delatnosti na njima. U isto vreme, merenja takođe pokazuju priličan nedostatak ujednačenosti osvetljenja, uz granice raspona koje prelaze preporuke IESNA-e za više od 300%. Cifre ukazuju na činjenicu da veliki udeo energije biva protraćen nedelotvornom i neefikasnom primenom spoljašnje rasvete.

<< Prethodna | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |Sledeća >

vrh

| Home | Sadržaj | Galaksija | Sunčev sistem | Teorija i praksa |
| Instrumenti | Istorija i tradicija  | Efemeride |