1 2
3 4
5 6
7 8 9
10 11
12 13
14
15
16
17 18
19
|
Sardžaj |
3.7. Teološke posljedice
Veliki broj ljudi, a poglavito oni koji žive u gradovima,
nisu nikada bili u mogućnosti vidjeti Mliječnu stazu ili
Zodijačku svjetlost, a u nekim gadovima, praktički niti
zvijezde.
Ta stvarnost, ili bolje rečeno - nemogućnost, vidjeti
zvijezde samo je jedna od posljedica onoga što zovemo
svjetlosnim zagađenjem. Glavna
značajka zagađenja svjetlom jest povećanje svjetline neba za
vrijeme noći, uzrokovano umjetnom rasvjetom.
Svjetlosno zagađenje uzrokuje svako nepotrebno ili nekorisno
emitiranje svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno
osvijetliti (cesta, ulica, trg..), a do koje dolazi zbog
upotrebe neekoloških rasvjetnih tijela, koja su uglavnom i
nepravilno postavljena.
U današnje vrijeme zagađenje svjetlom postalo je jednim od
najvećih neprijatelja astronomije, a da ne govorimo o
sigurnosnim, ekološkim, biološkim, psihološkim i moralno-etičkim
implikacijama, koje ova tema, htjeli mi to ili ne, povlačio za
sobom.
U ovom kratkom promišljanju pokušati ću dati teološke temelje
jednom teološko-ekološkom traktatu o ovom problemu.
Post 1-3
Na prvim stranicama Biblije u knjizi postanka nalazimo jedan
izrijek koji nam omogućuje utemeljiti teološki govor o
ekologiji: "Jahve, Bog, uzme čovjeka i
postavi ga u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva".
(Post 2,15)
Ova Biblijska rečenica ima osobitu težinu jer su u njoj
opisani Božji darovi čovjeku (uzeti i postaviti) i Božji
zahtjevi prema čovjeku (raditi i čuvati).
Za problem koji ću ja razlagati veoma je bitan pojam; "č
u v a t i", koji u hebrejskom jeziku glasi; "šamar".
Kod ovoga pojma veoma je bitno uočiti da već u ono doba
Biblijski pisac, stari Semit, uviđa da je Zemlju potrebno
čuvati, iz čega možemo deducirati i potrebu za jednim
teološko-ekološkim traktatom.
Ovim promišljanjem neću pokušavati utemeljiti neku ekološku
teologiju ili pak utemeljiti ekologiju kao takvu na teološkom
promišljanju već ću se zadržati na problemu svjetlosnog
zagađenja i to kroz teološko promišljanje utemeljeno na Svetom
pismu. U izvještaju o Stvaranju
nalazimo dio texta koji govori o nastanku Sunca, zvijezda,
Mjeseca; "I reče Bog: Neka budu
svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci
blagdanima, danima i godinama i neka svijetle na svodu nebeskom
i rasvjetljuju Zemlju. I bi tako. I načini Bog dva velika
svjetla - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.
I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da
vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje
Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti"
(Post 1, 14-19).
U ovom odlomku iz prvog izvještaja o stvaranju vidimo da
Biblijski pisac jasno gleda na stvarnost koju primjećuje u
prirodi, a to je postojanje Sunca, Mjeseca i zvijezda kao
svjetla na nebu, ali vidimo da jasno govori o podjeli između
dana i noći.
Vidimo da je biblijski pisac svjestan reda kojega Bog stavlja
u svemir, reda u kojem postoje dan i noć, svjetlo i tama.
Znamo da je čovjek sam po sebi biće koje uglavnom djeluje
danju, ali isto tako znamo da je uz sav tehnološki napredak
čovjek aktivan i noću, pa stoga potrebuje umjetnu rasvjetu.
Potreba noćne rasvjete nije samo pitanje čovjekove noćne
aktivnosti, nego i pitanje čovjekove sigurnosti i to ne samo
fizičke, nego i psihičke.
Iz rečenog tu treba shvatiti kako ne pokušavam reći da
rasvjetu treba ukloniti nego ju ispravno postaviti, kako ne bi
remetila vrhunaravni red u prirodi za kojega vidimo da je jasno
prikazan i na prvim stranicama Biblije.
Ova jasna podjela dana i noći, svjetla i tame, potrebna
je svim bićima na ovome planetu, jer čini bitan element u
stabilnosti globalnog ekosustava.
Pokušajmo zamisliti posljedice po prirodu, ali i ne samo nju,
već i ljudsko društvo, kada bi stalno bio dan, kada ne bi
postojala noć. Mislim da je vrijeme da
se ozbiljno priupitamo koje bi to biljne i životinjske vrste
uopće uspjele preživjeti, koliko bi ljudi patilo od nesanice i
drugih poremećaja u bioritmu, koiko bi to pogubno po sav život
na zemlji?
Praktična teologija - pitanje poruke
Sada smo uvidjeli neke od posljedica koje proizlaze iz
činjenice postojanja svjetlosnog zagađenja i promislili taj
problem na osnovama Svetog pisma.
Mislim da je potrebno tematizirati i jednu drugu stvarnost, a to
je pitanje rasvjete na našim crkvama.
Naše su crkve često loše, ili bolje rečeno - preosvijetljene.
Kod ove konstatacije imam potrebu pitati se kakovu mi to
poruku odašiljemo svom tom rasvjetom, svim tim svjetlom, svim
tim sjajem? U teologiji poznat nam je
pojam svjetla kao pojam koji opisuje stvarnost dobra i pojam
tame kao pojam koji opisuje stvarnost zla, ali nasmijemo
zaboraviti da prekomjerni sjaj podrazumijeva i stvarnost zla!
Vratiti ću se ponovo na prve stranice Svetog pisma i to
na svima poznati text o babilonskoj kuli (Post 11, 1-9) koja
govori o istoj želji, težnji koja se tematizira i kod pitanja
izvornog grijeha, a odnosi se na ideju; "biti kao Bog" ili
"doseći Boga". Čovjek je od početaka
imao tu ideju i iz Biblijskih textova vidimo i znamo kamo to
vodi, pa stoga u primjeni ove stvarnosti na pitanje rasvjete na
našim crkvama pokušavam promisliti o poruci koju mi odašiljemo.
Pitam se želimo li mi svom tom rasvjetom i sjajem odaslati
poruku u kojoj je jasno da gradimo Babilonske kule od svjetla
koje pokušavaju dotaći samoga Boga ili bi naša poruka uz jednu
dobro postavljenu i ne preobilnu rasvjetu trebala biti više u
stilu; "mi bdijemo i molimo"? Pitam se
razmišlja li tko kako ova čisto izvanjska stvar utječe na jednog
vjernika, ili još bolje na nekoga tko nije vjernik?
Ostavljam ovo promišljanje otvorenim svima.
Neka pokušaju sami odgovoriti na pitanja, a kada dođu do
odgovora, nadam se da će nešto učiniti u duhu kršćanstva, kako
bi svima bilo bolje!
prethodna |
1 2
3 4
5
6
7 8 9
10 11
12 13
14
15
16
17 18
19 |
|
Sardžaj | |
