Astronomski magazin - HOME

am@astronomija.co.rs
 
 
 
 Astronautika
 

Sadržaj AM

 
astronautika
VENERA - MISIJE
 
Marino Tumpić
tumpic@astronomija.co.rs
 

Astronautička istraživanja Venere započela su 1961. sa Ruskim "Sputnik 7". Na nesreću ita i nekoliko narednih misija ("Sputnik 23", "Venera 1", "Mariner 1") završile su potpunim neuspjehom.

Prva uspješna misija ka Veneri bio je Američki "Mariner 2" 1962 godine preletjevši iznad Venere na 35.000 km, poslavši prve slike neprozirne atmosfere iz blizine i potvrdivši (pre)visoke temperature koje vladaju na planeti.

Ruska "Venera 4" (1967) prva je uspjela u Venerinu atmosferu spustiti sonde, međutim tu je znanstvenike čekalo još iznenađenja, temperatura znatno viša od očekivane i nevjerojatan pritisak uništilo je sondu prije nego je dospjela na površinu, isto se to dogodilo i sondama sa "Venere 5 i 6".

Kliknite na sliku
venera9.jpg (135526 bytes)
Snimak Venere 9

Nešto kasnije (1970), na površinu Zemljine blizankinje uspješno su se spustile "Venera 7 i 8" poslavši prve podatke sa lica mjesta. Pet godina kasnije, "Venera 9 i 10" šalju prve crno-bijele snimke sa površine paklene planete te potvrdile da se sastav tla ne razlikuje bitno od Zemljinog, te da na površini vladaju značajni erozijski procesi.

Tri godine kasnije, Američka misija "Pioneer Venus" radarski je snimila površinu, a u atmosferu poslala tri manje i jednu veću sondu, od kojih je jedna čak i preživjela pad na površinu iako to nije bilo planirano!

Sonde na Venerinoj površini mogu raditi vrlo kratko vrijeme, tek nekoliko desetaka minuta ili u najboljem slučaju par sati prije nego se rastope. Razglednicu sa Venere u boji poslale su nam sonde sa "Venere 13 i 14" (1981), te "Venera 15 i 16" (1983). Tijekom utrke ka Halleyevoj kometi, još su dvije Ruske letjelice (1984) istraživale Veneru, "Vega 1 i 2" spustile su lendere i balone u njenu atmosferu.

Kliknite na sliku
venera_povrsina_magellan.jpg (250023 bytes)
Snimak Magelana

Američka misija "Magellan" u vremenu od 1990-1994 detaljno je mapirala Venerinu površinu u rezoluciji od 300m po pixelu, nakon toga letjelica je namjerno spuštena u atmosferu gdje je i izgorjela.

Godine 1990, Američka letjelica "Gallileo" je na svom putu prema Jupiteru, nakratko istraživala Veneru. Posljednja letjelica koja je posjetila Zemljinu blizanku bila je "Cassini-Huygens" na svom putu ka Saturnu gdje se sada nalazi.

Ukupno je tridesetak letjelica upućeno ka Veneri a mi smo zapravo na početku istraživanja i razumijevanja ove zagonetne planete.

Venus Express

U Europskoj svemirskoj agenciji prije nekoliko godina krenuli su na konstruiranje nove misije ka Veneri – "Venus Express".

Kliknite na sliku
esa_venus_express.jpg (264679 bytes)
Venus Express, umetnička vizija

Letjelica temeljena na iskustvima dobivenim iz ranijih misija, "Mars Express" (2003) i "Rosetta" (2004) u rekordnom je roku sastavljena i jučer je na svoj 400 milijuna kilometara dug put koji će trajati 155 dana sa Ruskog kozmodroma "Baikonur" krenula "Venus Express", 220 milijuna eura vrijedna letjelica za koju se nadamo da će nam dati neke od odgovora koji će nam omogućiti bolje razumijevanje kako same Venere, tako i prilika na Marsu ali i na našoj planeti.

Kada u aprilu 2006. godine "Venus Express" stigne do svog cilja, tamo će boraviti najmanje 500 dana i uz pomoć tri tipa spektrometara, radara, detektora plazme i kamera istražiti sastav i temperaturu atmosferskih slojeva, strujanja vjetrova, vulkanizam te mehanizme koji su na Veneri doveli do efekta staklenika.

U ovom trenutku "Venus Express" se nalazi na direktnom kursu ka Veneri, letjelica radi bez problema a u narednim godinama očekuju nas nove informacije koje će poslužiti za naredne misije ka ovoj planeti.

Za raketu nosilicu izabrana je pouzdana Ruska "Sojuz-Fregat" raketa, koja je u svemir ponijela i neke od onih prvih letjelica, od prije četiri desetljeća, ka ovoj planeti. Znanstvenicima je posebno interesantno razumijevanje efekta staklenika, u slučaju da njega vremenom nestane, temperatura bi se na Veneri spustila za više od 400° C, voda bi se vratila, a sa vodom je život kakav poznajemo itekako moguć.

U dalekoj budućnosti i naša bi civilizacija mogla uz pomoć tehnoloških rješenja omogućiti spuštanje pa možda i dugotrajan boravak ljudi na njoj.

Biti će to jedna druga Venera, jedan drugi, bolji svijet sa prekrasnim oblacima između kojih će se vidjeti – Zvijezde!

Za nekoliko stotina milijuna godina, a možda i prije, Venera će i u stvarnosti postati božica ljepote, baš kao što su ju doživljavali stari narodi koji su joj i nadjenuli božansko ime.

(09.11.2005.)


Komentar?

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Predmet:
Vaš komentar:

 

vrh

Lansirana Venera Express...>

VENERA, ZEMLJINA ZLOČESTA BLIZANKINJA

Venera - O planeti Veneri

Venera - Još jedna priča o Veneri

Venera - O veneri + misije na VEneru

VENERA 3 I ZLATNO DOBA SOVJETSKE KOZMONAUTIKE