Astronomski magazin - HOME

am@astronomija.co.rs
 
 
 Razno
 

Sadržaj AM
 

 
NSPoint

 
pisma
 

O astrologiji 2
Reakcija na komentar      Pročitajte odgovor na ovu reakciju

Kad se malo zamislim, ipak postoji nekakav uticaj svemira na nas Zemljane. Ne bih rekao da je gravitaciona sila planeta u Sunčevom sistemu mala. Po Njutnovom zakonu gravitacije, sila između dva tela mase m1 i m2 koja su na rastojanju r je F = (y*m1*m2)/(r2), gde je y = 6,672*10-11  (N*m2)/kg2. Da bi približno video kolika je to sila, uzeo sam kao primer Zemlju i Neptun, za Pluton nisam našao tačno rastojanje. Masa Neptuna je 17,2 mase Zemlje, a srednje rastojanje 30 srednjih rastojanja Zemlje od Sunca (AJ). Zamislimo da su Zemlja i Neptun sa različitih strana Sunca, to znači da su udaljeni bar 31 AJ, ne računajući prečnik Sunca. Kad se to unese u formulu i zameni masa Zemlje = 6*1024 kg i AJ = 149*109 m, dobije se F = 1,92*1015 N, što je približno 2 miliona milijardi Njutna. Ljudi, pa to je ogromna sila! Poređenja radi, sila kojom Zemlja privlači čoveka prosečne mase od 70 kg koji se nalazi na njenoj površini je oko 680 N.

Sila koja bi postojala samo između jednog čoveka od 70 kg i Neptuna bi zaista bila mala, oko 24 nN. Pravilno rečeno, to bi bila sila između Neptuna i čoveka na mestu Zemlje, tako da je rastojanje između njih 30 AJ. Ali ne možemo gledati samo silu između Neptuna i jednog čoveka, to je nepravilno. Moramo uzeti u obzir masu Zemlje jer čovek stoji (ili sedi) na Zemlji, ili ako on stoji u svemiru onda drži Zemlju u džepu”, а tada je naravno njegova masa zanemarljiva u odnosu na masu Zemlje. Slična situacija je bila u članku „Gravitacija vs astrologija“, tu se i beba i automat za koka-kolu (valjda) nalaze na Zemlji i njihove mase su beznačajne. Autor nije uzeo u obzir masu Zemlje. Pravo da vam kažem, ni ja nisam odmah primetio taj „mali“ nedostatak u članku. To bi moglo da se prihvati ako posmatramo automat i bebu kako lebde negde u svemiru, ali onda to nije „uticaj na Zemlji“, onda je to druga priča.

Dobro, ali i pored ovog računa, zanemarimo sile planeta. Od svih planeta, gravitaciona sila Plutona (stara škola), ima najslabiji uticaj na nas, jer je on najdalji. Ali, ako bi neko uklonio Pluton iz Sunčevog sistema, bio bi narušen Treći Keplerov zakon. Taj zakon kaže: kvadrati vremena obilaska srazmerni su kubovima rastojanja planeta, ali pazite: svake planete sa svakom. Pa, ako bi „nestao“ Pluton, došlo bi do poremećaja ravnoteže, tj. te jednačine. Postoje dve mogućnosti. Prva: pretpostavljam da bi planete nastojale da popune nastalu ’rupu’, pa bi se raširile prema bivšem položaju Plutona, udaljavale bi se od Sunca, otprilike kao kad se udari skup kuglica u bilijaru. U tom slučaju, planete bi nastavile da rotiraju sporije oko Sunca jer bi im se povećalo rastojanje (i satelit u orbiti na 300 kilometara visine okreće se sporije od satelita na 200 km).

Druga mogućnost: možda bi uticaj Sunca prevagnuo pa bi se planete njemu približile jer sada Sunce privlači manju masu, ali opet bi planete morale da zadovolje Treći Keplerov zakon, i u tom slučaju planete bi rotirale brže.

No, u oba slučaja, i položaj Zemlje bi se promenio, tj. njena udaljenost od Sunca, a utvrđeno je da život na ovoj planeti može opstati samo ako se rastojanje od Sunca ne bi promenilo više od 5% današnjeg. Ako bi se smanjilo za više od 5% bilo bi prevruće, ako bi se povećalo više od 5%, planeta bi se zaledila. Šta bi tek bilo da nestane Jupiter?...

Dakle, neka sila ipak postoji, neki uticaj se oseća. To je izraženo čak i kada se najdalje planete Pluton i Neptun nađu na suprotnim krajevima Sunčevog sistema, pod uglom od 180 stepeni. Iako su oni tada međusobno jaaaaaako udaljeni i međusobna sila mala, pa čak i privlačna sila Sunca, ipak važe oba gore navedena zakona.

Ukoliko ima više tela u prostoru, između njih postoji neko privlačenje, i taj problem se u fizici naziva problem međusobnog dejstva triju ili više tela i koliko znam rešava se diferencijalnim jednačinama.

(Ceo Sunčev sistem, pa i galaksija, opstaju u ovom poretku u velikoj meri zahvaljujući i rotaciji. Sa njom dolaze i druge veličine u fizici: centrifugalna sila, obrtni moment, pa moment inercije, ... ima tu svašta da se piše, prepustiću to fizičarima. Možda nije najbolji primer, ali ovo me podseća na slučaj kad metak rotira tokom leta, i na taj način održava pravu putanju. Rotacija je moćna stvar – obratite pažnju da i spejs šatl počne da rotira čim napusti lansirnu rampu, tj. nateraju ga, tako je stabilniji. Uopšte, usled okretanja u galaksiji su takvi stravični momenti kakve mi na Zemlji ne možemo ni da zamislimo. Ko zna koliko su male gravitacije u odnosu na njih... Spominjem ovo jer nije sve samo u Njutnovim silama.)

Prema tome, uticaj planeta na nas ipak postoji, s tim što ne znači da je i takav kako astrolozi tvrde.

- - - -

Da, astrolozi uzimaju u obzir i asteroide i druga nebeska tela, a uzimaju u obzir i neke zamišljene tačke na nebu, koje se geometrijski izračunavaju.

- - - -

Da, priznajem da ima malih grešaka u mom prvom pismu, pisao sam na brzinu.

Da se razumemo – ništa ja ne tvrdim. U prvom pismu sam napisao: „kada se 200 puta nesto obistini – proglasicemo to pravilom”. Pogrešno sam se izrazio. Pod tim sam mislio:

Kada se na velikom uzorku ljudi (pa sam naveo cifru 200) nešto stalno pojavljuje, kada se kod svih ustanovi da neka planeta ima tačno određeni efekat, (izgleda da) astrolozi to proglašavaju pravilom. Eto, to sam mislio. Ja lično ništa ne proglašavam. Samo primećujem njihov način razmišljanja ili bar pokušavam da shvatim.

U stvari, spominjući tu cifru imao sam u vidu prve astrologe i kako su oni dolazili do prvih pravila na osnovu kojih bi nešto mogli zaključiti. U početku nisu imali baš veliki broj uzoraka, do danas ih već imaju, a uz to, astrolozi stalno vrše ispravke. Izvinjavam se gospodinu Zoranu Veljoviću a i svim ostalim čitaocima AM, nismo se razumeli, nisam lepo napisao, malo sam na brzinu pisao pismo i u neformalnom tonu pa je ispalo nepravilno. Naravno, slažem se da treba povećati broj uzoraka, ali sa svakim sledećim urađenim horoskopom astrolozi sebe unapređuju, pa su tokom vekova značajno utvrdili tumačenja.

Dakle broj 200 koji sam spomenuo ne odnosi se na broj pogođenih horoskopa, već na broj ljudi u uzorku. (Ja lično na mnogo manjem uzorku vidim da su svi Lavovi međusobno slični samo što ranije na to nisam obraćao pažnju.) A kad se neko pravilo jednom ustanovi, nakon toga nema više nagađanja – verovatnoće objašnjenja su jako visoke. I naravno, sve što se utvrdi na jednom uzorku mora se potvrditi i na svakom sledećem.

A koje je vreme rođenja? Priznajem, nisam razmatrao taj detalj u astrologiji. Danas se uzima da je to vreme koje Vam je zapisano u porodilištu, a koji se to baš tačan trenutak u okviru celog tog postupka smatra – e to ne znam, pitajte lekare. Moguća je greška bar +/- 1 minut. Stvar je mnogo gora za ljude koji su se rodili pre 100 i više godina – kod njih se ne zna ni tačan sat rođenja, samo datum. Imajući u vidu tu nepreciznost, deluje da je teško računati horoskop. Međutim, iskusni astrolozi mogu, računajući unazad po važnim događajima u životu neke osobe, utvrditi tačan sat i minut nečijeg rođenja.

Za sada, gleda se samo vreme rođenja, ništa pre toga. U situacijama gde je taj podatak poznat, astrologija daje tačne rezultate. Ako taj podatak nije poznat, astrolozi priznaju da i tu ima problema, dešava se da manje iskusan astrolog pokuša da objasni život nekog čoveka pa ne uspe da priču dovede do kraja, ne uklapa mu se sve na natalnoj karti koju analizira. E onda dolazi do pogađanja. Ili na primer, jedni se drže zvanične verzije da je Švajcarska nastala 1291. godine, a drugi smatraju da je njen datum osnivanja ipak iz 1848. g. nakon određenih previranja u Evropi. Čitajući objašnjenja astrologa a i tumačeći sam natalne karte, shvatio sam dubinu preciznosti. Ako će se gledati neki tačan trenutak u životu čoveka (recimo važna trka u sportu ili operacija pri lečenju), onda je potrebno što preciznije znati trenutak rođenja. Ali ako će se gledati samo neki opšti momenti u životu čoveka, kakav mu je karakter i kakvom će se strukom baviti (ili se već bavi) i tome slično, onda nije potrebno tako sve na minut. 

Da objasnim još jednom šta je suština astrologije. Kada se kaže uticaj planeta, mi prirodnjaci odmah pomislimo na neku silu. Suština astrologije nije u tome da ako se Saturn pomeri za dva metra da će zbog toga Pera iz Jagodine ustati iz kreveta.

Natalne karte su kao neki znakovi, osobine coveka, kao zupci na ključu, kao deklaracija robe, ali od toga se ne moze pobeći i zato je to kao neka “sudbina”. Ali to nije sudbina u pogrešnom smislu, sudbina u smislu: “nema mi spasa”. Natalna karta nije Vaša sudbina, ljudi je samo tako površno zovu. Sudbinu stvaramo mi sami. Astrologija smatra da je to samo skup nečijih potencijala koji će se odraziti na sudbinu. Posmatranjem tokom vekova ljudi su uočili da je raspored planeta pri rođenju povezan sa životnim putem te osobe. Na primer, ako u natalnoj karti piše da osoba ima naglasak na deci, onda će ta osoba ili imati puno dece, ili će biti profesor ili pedijatar ili trener za omladinu, ili glumac u dečjem pozorištu i tome slično, i nema veze što možda 100 miliona ljudi ima taj isti detalj u horoskopu. Slažem se da je uopšteno ali to uopšteno ima nekog smisla.

Na žalost, priznajem, do sada nije nađena nikakva egzaktna veza (u obliku matematičke jednačine) između bilo kakvih poznatih sila i bilo kojeg astrološkog tumačenja. Slažem se da u astrologiji nije sve rešeno do kraja, astrolozi i sami to priznaju, uz to da i literatura nije sređena, a žale se i da ima puno prevaranata čijim dejstvom nastaju nepotpuna objašnjena i brojne kontradikcije, pa intelektualci iz priznatih nauka izbegavaju astrologiju i smatraju je opasnom.

Do sada sam ispravljao sebe. E sada, da malo ispravim gospodina Veljovića – moje poštovanje, radi se o starijem čoveku. Nisam baš sasvim shvatio šta je mislio kad je pred kraj njegovog pisma od 25. 12. 2006. g. napisao: „ Horoskopa ima bezbroj, ali uzećemo da ih ima svega 100. “ Zatim, g. Veljović je množio broj ljudi sa 100, pretpostavljam da je mislio o grafikonima, 100 novih karata za svakog čoveka. Mislim da se i tu nismo razumeli.

U vezi bezbroj horoskopa. Horoskop je natalna karta i svaki čovek ima samo jednu natalnu kartu. Moguće je posmatrati nekome položaje planeta za određeni dan, pa i sat. To su prolazne pozicije planeta, nacrtaju se pored onih već postojećih na natalnoj karti (kao dva koncentrična kruga) i posmatraju se jedne u odnosu na druge (fizičari bi to nazvali: superpozicija). Na isti način moguće je porediti i natalne karte dve osobe. Na primer, to što se objavljuje u dnevnim novinama moglo bi se pravilno nazvati: prolazni uticaj planeta (ne ulazim u to da li je pravilno urađen, to je odgovornost potpisanog astrologa). Oba poređenja se takođe nazivaju istim terminom – horoskopom. Pošto se tokom života nekog čoveka menjaju pozicije planeta i pošto se on stalno sreće sa drugim ljudima koji imaju drugi raspored planeta, tako je moguć zaista ogroman broj horoskopa (tj. sada poređenja) za samo jednog čoveka, teorijski beskonačan.

Ali, nema tako puno horoskopskih znakova kao što je g. Veljović napisao (600 milijardi) već samo – dvanaest (12). I tih 12 ostaje uvek, bez obzira da li je horoskop čoveka iz 15. ili 20. veka, i bez obzira da li se posmatra horoskop za 1. avgust 1500. g. ili 1. avgust 2000. g., samo će planete imati druge položaje. Obe karte se prilikom poređenja slažu jedna na drugu (kao tanjiri ili CD-ovi na štapu) tako da im se znakovi poklapaju a planete im se crtaju jedne pored drugih. Sva poređenja se opet gledaju u istim znacima, to su isti znaci i iste planete, svi sa svojim starim tumačenjima. Naravno, tako je moguće da se desi da imamo 2 Jupitera u Raku, 2 Plutona u Blizancima itd, nešto nezamislivo u pravoj astronomiji. Izvinjavam se ako sam i tu bio nejasan. A imati 2 dva Jupitera u astrologiji daje sasvim drugi značaj i tom znaku i snagu tom trenutku (tj. periodu jer se Jupiter neće brzo pomeriti), nešto kao u šahu imati dve dame ...

Ali nema potrebe da se jednom čoveku gleda 100 situacija u životu, a pogotovo ne svakih sat vremena. Niti je potrebno uzimati svih 6-7 milijardi odjednom i porediti svaki sa svakim, to se ne radi tako, fizičari bi rekli: postoje druge metode. Ako hoćemo da posmatramo sve ljude na svetu, za tu svrhu se koristi posebna, mundana astrologija koja se bavi pojedinim narodima i državama. Upravo sa time se i počelo u Vavilonu.

Što se tiče bolesti, postoji i medicinska astrologija. Iz natalne karte, odmah iz aviona se vidi da li je osoba rođena bolesna ili ne, pogotovo da li je invalid. Svaki znak u Zodijaku predstavlja određeni deo ljudskog tela (Blizanci – pluća), svaka planeta ima svoje značenje u njima (Mars – temperatura), svaka kuća predstavlja određene bolesti ili procese u organizmu itd. A utvrđeni su i određeni uglovi između planeta koji su pokazatelji bolesti. Opet, sve empirijski, statističkim metodama. Ali ne brinite: pored natalne karte, potrebno je još puno toga da se dogodi i poklopi da bi bolest nastala. Pošto se radi o velikom broju činjenica, obično natalni astrolog (koji je najčešći) ne zna sve što i medicinski, pa ako naiđete na nekog (dobrog) astrologa (ipak) nemojte očekivati da zna sve. Danas već ima i dosta lekara koji se bave astrologijom pa je dopunjuju svojim znanjima. Baš asteroidi i zvezde nekretnice se koriste u medicinskoj astrologiji – Cafir (glava), Kasiopeja (vezanost za krevet), Prokion (operacije), Almach i druge. Na ovom mestu bi bilo zgodno pomenuti da su medicinski astrolozi primetili uticaj „uranskih“ planeta – nekih nebeskih tela koja nisu opažena u astronomiji a njihov uticaj se jako oseća u dijagnostici.

Itd.

Ljubomir Pavković
 

Pročitajte odgovor na ovu reakciju

(22.12.2006.)


Komentar?

Vaše ime:
Vaša e-mail adresa:
Predmet:
Vaš komentar:

vrh