| planete |
| Venera otkriva svoje tajne |
|
Vaši komentari |
|
|
Tajanstvena planeta - Venera. Počesto nazivana Zemljinom "blizankom" iako to zapravo i nije. Deseci robotičkih misija prema toj susjednoj planeti i stoljetna istraživanja s Zemlje kao da još uvijek nisu skinula niti djelić vela s njenih tajni. Riječ je o svijetu veličine Zemlje, bez prirodnih mjeseci. Svijetu koji od svih planeta najbliže prilazi Zemlji, na svega pedesetak milijuna km i tada postaje najsjajniji objekat ("zvijezda") na našem nebu nakon Sunca i Mjeseca. Na njenoj površini vladaju temperature od gotovo 500°C, visoki atmosferski pritisak, a atmosferu je najbolje opisati riječima – sumporna kiselina. I upravo u priči oko njezine atmosfere prestaje intenzivnije zanimanje javnosti za planetu koja nosi ime Božice ljubavi. Gusta, neprozirna atmosfera jedino je što se vidi na snimkama Venere. Pričamo li o snimcima s Zemlje, čak i najbolji teleskopi ne mogu načiniti kvalitetne snimke. Kada nam je Venera najbliže pokazuje samo tanki srp (poput Mjeseca), kada se faza poveća Venera postaje sve udaljenija. Svemirske letjelice iz neposredne blizine uspijevaju fotografirati bezličnu atmosferu, znanstvenici su tijekom povijesti takve slike znali "lažno obojati" ne bi li bar malo bile atraktivnije za javnost. No čini se kako ni nekoliko ruskih i američkih sondi prispjelih na njeno tlo te fotografijama i mjerenjima koje su tada napravile, pa čak ni dva atmosferska istraživačka balona nisu bila dovoljna da Venera dobije bar približni rejting u javnosti poput primjerice Marsa. S druge strane, sonde na njezinoj površini uspijevaju preživjeti tek nekoliko desetaka minuta prije nego ih razori atmosfera sačinjena od spojeva poput sumporne kiseline i prevelik atmosferski pritisak. Premalo za milijune dolara poreznih obveznika koje se ne može zabavljati pokazivanjem (neatraktivnih) sličica. U Venerinoj orbiti nalazi se europska letjelica Venus Express. Njezina istraživanja sastava i strukture atmosfere u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom području elektromagnetskog spektra pomalo popunjavaju praznine našeg znanja o tamošnjim događanjima. Zagonetni atmosferski procesi i spojevi sada su predstavljeni u tri dimenzije. Profesor Fred Taylor s sveučilišta Oxford kaže kako je riječ o atmosferskim procesima koji nalikuju Zemaljskim, s tom razlikom da su znatno ekstremniji. Ekvatorijalna područja su više a polarna niže temperature, također temperatura raste s smanjenjem visine da bi na tlu bila najveća. Efekt staklenika na Veneri je višestruko potenciran u odnosu na Zemlju. Kada bi sastav njezine atmosfere nalikovao Zemljinom, najtopliji predjeli na Veneri ne bi bili topliji od 80-100°C. To bi već bila temperatura prihvatljiva i podnošljiva za izradu sondi i rovera koji bi onda istraživali tlo "zvijezde Danice" (Zornjače, Večernjače..), kako glase njezina narodna imena. Odgovore na pitanja zašto i kako se ultraljubičaste zrake pri atmosferskoj distribuciji nejednoliko rasipaju pa onda tvore zagonetna područja na multispektralnim analizama, kako oblaci opstaju na 72 km iznad tla, te na koji se način mijenja atmosfera morati će ipak pričekati neke druge misije. U međuvremenu, cijelu zimu ova će nas planeta pratiti kao vjerna sjajna zvijezdica nad zapadnim horizontom. Pogledamo li prema njoj dalekozorom ili manjim teleskopom lako ćemo uočiti njezinu malu fazu. Veneru je najbolje opažati još za dana kada njezina svjetlost nije toliko blješteća u optičkim instrumentima. (19.12.2008.)
|
Venera – najpogodnije mesto za ljude ISTORIJA OSMATRANJA TRANZITA VENERE Venera - O planeti Veneri Venera - Još jedna priča o Veneri Venera - O veneri + misije na VEneru VENERA 3 I ZLATNO DOBA SOVJETSKE KOZMONAUTIKE
|
